Iako postoji zakonska osnova, u Hrvatskoj ne postoji nijedna moderna institucija palijativne skrbi uključene u zdravstveni sustav.

Hrvatskim terminalnim pacijentima na raspolaganju je Regionalni hospicijski centar kućnih posjeta u Zagrebu u kojem već sedam godina rade dobrovoljci, a nedavno je osnovan i hospicij u Splitu, i to u prostorijama Katoličke udruge “Lovret” na Mejašima zahvaljujući privatnim donacijama i Udruzi za hospicij i palijativnu skrb u Splitu. Slična inicijativa je pokrenuta i u Rijeci, a nedavno im se pridružila i velikogorička liječnica Ana Jelančić, koja je u Brezovici nedaleko od Zagreba osnovala privatni Dom za starije i nemoćne “Villa Brezovica”, u kojem je 20 kreveta namijenjeno za palijativnu medicinu. Palijativna skrb je pristup kojim se bolesnicima suočenim sa smrtonosnom bolešću i njihovim obiteljima unapređuje kvaliteta života, i to sprečavanjem i olakšavanjem simptoma sredstvima ranog otkrivanja, procjene i liječenja boli te olakšavanjem ostalih psihičkih, psihosocijalnih i duhovnih problema.

U društvu obitelji i stručnjaka
Hospicij je i filozofija skrbi i moderna zdravstvena ustanova s nizom sustava pružanja pomoći ljudima na kraju života, a njihovim njegovateljima i nakon smrti u žalovanju. Hospicijski stacionar razlikuje se od bolničkih prostora po uređenju, okruženju, a posebno po odnosu prema umirućem. Jer dok je čovjek umirao u bolnici okružen i izoliran paravanom, u samoći, u hospiciju su sobe pune svjetla, tihe klasične glazbe i zelenila, a obitelji je omogućeno biti uza svoje najbliže danonoćno. Pacijenti kojima medicina više ne može pomoći prepušteni su svojim obiteljima, traži se smještaj u ustanovama za produljeno liječenje koje se sve dulje čeka (a katkad i ne dočeka). Oni koji i dočekaju svoje mjesto imaju ograničen boravak, u kojem se smrt može i ne mora dogoditi. Mnoge obitelji su potražile smještaj u stacionarima nekih od domova za starije i nemoćne osobe, ali je lista čekanja najčešće bila duža od života umirućeg. Za smještaj u nekom od privatnih domova mogućnost imaju samo rijetki. Dr. Jelančić u svoj je projekt života uložila gotovo pet milijuna eura kredita i vlastite ušteđevine. Prekrasan objekt na pet etaža prostire se na 4200 četvornih metara, a predviđa smještaj za 96 osoba u 63 sobe i desetak mjesta u dnevnom boravku. U sklopu objekta nalazi se poliklinika fizikalne terapije i rehabilitacije, polivalentna ambulanta (za uklanjanje boli, neuroloških smetnji, ortopedskih). Korisnicima je na raspolaganju i restoran, otvorena terasa, kafe-bar, trgovina, frizer, pediker, servisi za pranje i peglanje, a objekt je okružen zelenilom.

Čeka se odgovor Ministarstva
Jednokrevetni i dvokrevetni apartmani, moderno uređeni i opremljeni kuhinjom, prostiru se na sva tri kata i namijenjeni su umirovljenicima, dok su na drugom katu rezervirane sobe za osobe na palijativnoj skrbi. Na svakom katu napravljen je i prostor za druženje u kojem umirovljenici provode zajedničko vrijeme u druženju. “Napravila sam akt o osnivanju hospicija i očekujem mišljenje HZZO-a i Komora te akt nakon toga ide u Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Očekujem da će se to pozitivno riješiti i da će se već od početka iduće godine pronaći novac za osobe na palijativnoj skrbi”, kaže dr. Jelančić, dodajući kako je palijativna skrb izuzetno skupa te kako se nada da će HZZO subvencionirati smještaj. Do tada pacijenti i njihove obitelji moraju sami snositi troškove smještaja, prehrane i 24-satne zdravstvene skrbi koji stoje između 250 i 500 kuna na dan. U domu je zaposleno 20-ak osoba (medicinskih sestara, liječnika, njegovatelja, socijalni radnik, spremačica, kuhara i ostalog osoblja), a s popunjavanjem kapaciteta rast će i njihov broj. “Surađujemo s našom lokalnom liječnicom kod koje prijavljujemo pacijente, a ovisno o potrebi možemo koristiti konzilijarne usluge različitih specijalista”, objašnjava dr. Jelančić. Kako je mjesto namijenjeno teško bolesnim i umirućim pacijentima, u sklopu doma izgrađena je i kapela u kojoj se u dogovoru s lokalnim župnikom održavaju mise, ali i po pozivu daje posljednja pomast bolesnicima. Prostor odiše mirom, pun je svjetla koje dolazi kroz mnogobrojne prozore s kojih pogleda puca na Sljeme s jedne i na Japetić s druge strane. “Željeli smo stvoriti atmosferu doma kako bi se naši klijenti što bolje osjećali. Organizirali smo i društvene prostorije, a već su postignuti i dogovori za odlaske na izlete, u kazalište te na ljetovanje. Veliku pozornost posvetili smo i našim djelatnicima koji su prošli dodatnu edukaciju kako bi se na najbolji mogući način odnosili prema našim stanarima, ali i prema onima koji su kod nas došli provesti svoje zadnje dane života”, kaže dr. Jelančić, dodajući kako je svoj san uspjela pretočiti u javnost.

Pomoć bolesnicima

Uključivanje palijativnog tima
Procjenjuje se da 80 posto osoba umrlih od zloćudnih bolesti treba palijativnu skrb što znači 10.112 osoba godišnje u Hrvatskoj. Uključivanje palijativnog tima u zajednicu može dovesti i do racionalizacije troškova. Prema španjolskom iskustvu, uključivanjem tima samo 35 posto bolesnika umire u bolnicama dok ih 65 posto umire kod kuće. “Može se govoriti o racionalizaciji i na primjeru studije liječnika Ustanove za hitnu medicinsku pomoć prema kojoj jedan tim (liječnik, medicinski tehničar i vozač) sedam sati dnevno, sedam dana u tjednu, 365 dana u godini posjećuje osobe oboljele od novotvorina, ublažavajući im bolove i simptome osnovne bolesti”, kaže Stana Lovrić, savjetnica za palijativnu njegu u Villi Brezovica.

Potrebna regulativa

Posjeti u kući
Kao jedan od dokaza neprimjerene skrbi teško bolesnih, umirućih bolesnika su posjeti u kući. U usporedbi s 1990. broj pregleda u kući je 2006. kao i u nekoliko prethodnih manji za čak 44 posto. Znatni pad posjeta u kući, za 94 posto u odnosu na 1990., zabilježen je kod ostalih zdravstvenih djelatnika koji su u 2006. ostvarili 47.368 kućnih posjeta. Stoga Hrvatska udruga prijatelja hospicija smatra da je važno alarmirati i uključiti sve relevantne društvene skupine u rješavanje ovog problema kako bi se što prije donijela regulativa iz područja palijativne skrbi kako bi ona zaživjela unutar zdravstvenog sustava.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju