Već petu godinu Hrvatska ne donosi Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije na čije se usvajanje obvezala potpisivanjem Durbanske deklaracije iz 2001. godine. Nedugo potom, usvajanje Strategije potvrđeno je zaključkom Povjerenstva za ljudska prava Vlade Repulike Hrvatske, ali se od tada nije mnogo napravilo. Štoviše, premda je u nekoliko navrata bilo najavljeno njezino finaliziranje – posljednji put u ožujku – rezultat je opet izostao. Iz Ministarstva pravosuđa kašnjenje s usvajanjem ovog iznimno važnog dokumenta u vrijeme sve većeg broja napada na manjinske skupine, kao i diskriminaciju žena, objašnjavaju ovako: “S obzirom na važnost dokumenata koji su usmjereni na posebnu zaštitu osjetljivih društvenih skupina, a pojava diskriminatornog ponašanja u društvu je neprihvatljiva pojava, unatoč zastoju u donošenju jednoga takvog dokumenta koji će biti usmjeren protiv te loše društvene pojave, od njegova donošenja se nije odustalo, već se završetak na njegovu radu očekuje do kraja ljeta ove godine”.

Radna skupina
Nacionalnu strategiju sastavlja radna skupina na čijem su čelu ministrica pravosuđa Ana Lovrin i pomoćnica za međunarodnu pravnu pomoć, suradnju i ljudska prava Ljiljana Vodopija-Čengić. Bivša ministrica Vesna Škare-Ožbolt kazala je za Poslovni dnevnik da je situacija slična s donošenjem strategije borbe protiv korupcije s kojom se također otezalo, dok, kako je kazala, ona nije uzela stvar u svoje ruke. Strategija protiv diskriminacije ipak nije bila takve sreće, a s obzirom na odugovlačanje privremeni predsjednik Centra za ljudska prava Tin Gazivoda kazao je kako već sumnja da netko namjerno opstruira njezino usvajanje. U radnoj skupini nalaze se predstavnici više ministarstava, od vanjskih poslova, rada i socijalne skrbi, znanosti i obrazovanja do unutarnjih poslova, kao i predstavnici više vladinih ureda, koji su se u ovih nekoliko godina više puta promijenili.

Daljna dorada
Iz Ministarstva pravosuđa kažu da je prošle godine tekst Strategije upućen u proceduru Vlade, ali je vraćen na daljnju doradu s obrazloženjem “da se cijeli tekst i pojedina njegova područja urede, dopune dodatnim obrazloženjima i mjerama”.
Tekst bi prije svega trebao obuhvatiti područja zdravstva, socijalne skrbi, obrazovanja, zapošljavanja, medija i civilnog društva, sudjelovanja u donošenju odluka o relevantnim pitanjima, sankcioniranje diskriminatornog postupanja, kao i jačanje javne svijesti o problemima diskriminacije u društvu radi provedbe Durbanske deklaracije i poboljšanja položaja osjetljivih društvenih skupina.