Iz Državnog zavoda za statistiku danas ćemo dobiti prvi signal je li rujan napokon donio povratak silaznoj putanji inflacije, nakon što se godišnji rast potrošačkih cijena mjeren nacionalnim indeksom nakon tri mjeseca ubrzanja u kolovozu zadržao na srpanjskih 4,1 posto. U ostatku godine usporavanju inflacije svakako neće pripomoći blagi, ali ipak rast cijena energenata za kućanstva zbog dodatnog smanjenja Vladinih energetskih subvencija.

Primjena prvog od dva koraka nastavka postupnog napuštanja tih potpora počinje danas, ali će se na računima za struju i plin, a onda i u izračunima indeksa potrošačkih cijena vidjeti samo u posljednja dva mjeseca 2025., s tim da početkom iduće godine slijedi i novo blago povećanje.

Usporavanje u 4. kvartalu

U proteklih više od tri godine u amortiziranje troškovnih udara uloženo je poprilično proračunskog novca, a cijene energenata na tržištu već dosta dugo obilježava stabilizacija pa su i iz Europske komisije i Europske središnje banke poodavno počeli pozivati nacionalne vlade na postupno ukidanje i bolje ciljanje subvencija prema najranjivijim skupinama.

Kod nas su još uvijek na snazi horizontalne mjere, a mada svaki korak njihova smanjenja potrošače ne veseli, činjenica je da će za kućanstva u Hrvatskoj energenti i dalje biti osjetno jeftiniji nego u ostatku EU. Prema Eurostatu, cijene energije za građane u Hrvatskoj lani su bile na 55 posto prosjeka EU, čime su bile i među najnižima u EU (uz npr. Mađarsku ili Bugarsku). I s novim poskupljenjem, dakle, mogle bi biti 40-ak posto ispod prosjeka.

Kad je riječ o inflacijskim kretanjima u ostatku godine, spuštanju godišnje stope u posljednjem bi kvartalu, uz ostalo, trebao pridonijeti učinak tzv. baznog razdoblja (stope rasta u zadnjoj četvrtini 2024.). Analitičari usto uglavnom očekuju i blago usporavanje domaće potražnje, a podsjećaju i na već “odrađenu” znatnu konvergenciju cijena europskom prosjeku koja bi trebala ublažiti daljnje cjenovne pritiske. To posebice vrijedi za usluge i hranu, dvije kategorije koje već dulje daju najveći doprinos općoj inflaciji.

Primjerice, u kolovoškoj stopi od 4,1 posto prema nacionalnom indeksu, odnosno 4,6 posto prema harmoniziranom indeksu (HICP) koji se koristi u usporedbama s ostatkom Europske unije, te su dvije komponente bile zaslužne za gotovo 90 posto ukupnog porasta cijena. Rast potrošačkih cijena u tim kategorijama utoliko je i glavni krivac što ukupna stopa inflacije (HICP) u Hrvatskoj i dalje osjetno premašuje prosječnu na razini Unije, koja je u kolovozu iznosila dva posto.

Cijenama hrane i Europska središnja banka nedavno se pozabavila u posebnom osvrtu, iako, prema posljednjim podacima, hrana na godišnjoj razini u eurozoni bilježi porast od “samo” 3,2 posto, naspram gotovo duplo višoj stopi u Hrvatskoj, i to unatoč mjerama administativnog ograničenja cijena za desetke prehrambenih proizvoda.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Nakon trogodišnjeg razdoblja iznadprosječne inflacije Hrvatska je prošle godine općom razinom cijena dobara i usluga za potrošnju kućanstava stigla na 76,3 posto prosjeka Unije, dok je, primjerice, tri godine prije bila na oko 71 posto.

Ugostitelji na 95% prosjeka EU

No, unutar tog prosjeka poprilične su razlike po pojedinim kategorijama. Nasuprot već spomenutim energentima za kućanstva, cijene hrane i bezalkoholnih pića, koje su u Hrvatskoj 2021. bile oko pet posto ispod prosjeka na razini Unije, lani su u prosjeku bile 3,7 posto više od ostatka EU, što je pak nešto više i od prosjeka članica eurozone. Nešto nižu razinu cijena hrane od naše imaju npr. i zemlje poput Njemačke, Italije, Nizozemske, Španjolske, Slovenije.

Isto tako, razina cijena potrošačke elektronike u Hrvatskoj je za 10,7 posto viša od prosječne na razini Unije, a skuplje ju plaćaju samo kućanstva pet država EU. Slično vrijedi i za kategoriju komunikacija koje plaćamo 11 posto više od prosjeka 27 država članica. Restorani i hoteli, pak, komponenta su koja je cjenovno za potrošače nešto niža nego na razini cijele EU, ali posljednjih godina cijene tih usluga rastu prilično snažno. U odnosu na prosjek na razini EU sada zaostaju za samo četiri do pet posto, ali su istodobno više od većine mediteranskih  zemalja s kojima se obično uspoređuju u kontekstu cjenovne konkurencije u turizmu.