Još tri dana država prikuplja ponude za nekoliko vlasničkih paketa iz svog portfelja, od kojih je najznačajniji jedini većinski udjel u šibenskoj tvrtki Knjigovođa. Riječ je o doo-u u kojem država ima 79,66 posto udjela, za kojeg traži kupca koji će platiti 396 tisuća kuna.

Tvrtka se bavi računovodstvenim i knjigovodstvenim uslugama, godišnje ostvaruje nešto više od pola milijuna kuna, zapošljava šest radnika, a posljednje dvije godine poslovala je s manjim gubicima. Centar za restrukturiranje i prodaju već je pokušao prodati Knjigovođu, no interes nisu iskazali niti mali dioničari, koji su i zaposlenici tvrtke. Tvrtka nije zanimljiva “lovina” jer nema nikakve imovine, posluje u unajmljenom prostoru i živi od usluga za druge pravne i fizičke osobe.

Taj slučaj nije izoliran, štoviše česta je praksa s kojom se država susreće u intezivnijem smanjenju portfelja i potpunom povlačenju iz vlasništva u tvrtkama koje nisu od strateškog interesa RH.

Taj cilj predviđen je i strategijom upravljanja imovinom RH koja se provodi još u narednoj godini, a koji, sve je izglednije, neće biti ostvaren. Portfelj u CERP-u se, prema izviješćima o radu za protekle godine, smanjio, no brojevi udjela i dioničkih paketa i njihova nominalna vrijednost u javnosti i dalje stvaraju krivu sliku.

U portfelju, mimo strateških poduzeća, država ima 447 udjela nominalno vrijednih 5,5 milijardi kuna, od čega 93 posto čine manjinski udjeli, njih 417 vrijednih 2 milijarde, no i od toga je za prodaju raspoloživo tek 212. Najveći broj od toga čine mali udjeli, kakvih je u CERP-u 89, a vrijednost im je nominalno 340 milijuna kuna.

Ali, kupaca za te udjele uglavnom nema.

Poput Knjigovođe, suvlasnici primjerice nemaju namjeru kupnje niti u petrinjskoj tvrtki Gavrilović Mala privreda, koju se planira ponuditi na prodaju iduće godine. Ni ta tvrtka nema imovine i odlaskom suvlasnika u mirovinu kroz nekoliko godina vjerojatno će prestati s radom. Lani je, primjerice, od 88 udjela i paketa nuđenih javnim natječajem prodano tek 14 i za njih je uprihodovano 14 milijuna kuna.

No u nekim slučajevima koji su i rezultirali prodajom trošak oglašavanja prodaje bio je veći od prihoda. Početkom prošle godine tako je od nekoliko oglašenih paketa država prodala jednu dionicu u kralovačkoj tvrtki Wienerberger Cetera, koja čini 0,003 posto temeljnog kapitala i za koju je “zaradila” 10 kuna.

Sve više se stoga čuju preporuke da se takvog za tržište neatraktivnog dijela portfelja država rastereti poklanjanjem suvlasnicima.

U planu upravljanja za 2017. tog prijedloga nema, no trenutno novi ministar državne imovine Goran Marić, kako je najavio, proučava stanje u resoru i priprema sustavnu analizu, pa nije isključeno da se takvo rješenje, svojevrstan knjigovodstveni otpis, nađe u novoj četverogodišnjoj strategiji upravljanja državnom imovinom koja će se pripremati iduće godine.