Savjet Hrvatske narodne banke na telefonskoj sjednici odlučio je da se stopa obvezne pričuve banaka smanjuje sa 17 na 14 posto. Uz 5,9 milijardi kuna u kunskom dijelu obvezne pričuve, tom se odlukom oslobađa i 2,5 milijardi kuna u deviznom dijelu, a u obrazloženju odluke ističe se da se time “u uvjetima otežana poslovanja financijskog tržišta pogođenog svjetskom krizom poboljšava likvidnost i malih i velikih banaka, te omogućuje lakše financiranje potreba države na domaćem tržištu, bez istiskivanja gospodarskih subjekata s izvora kreditiranja”.

Iako se to može protumačiti i kao daljnji korak u ostvarivanju dugoročnijeg postupnog smanjivanja obvezne pričuve u procesu prilagodbe novčane politike standardima Europske unije, na taj je potez mnogo više utjecala trenutačna situacija na novčanom tržištu. Nju već neko vrijeme obilježavaju visoke kamatne stope na međubankarske pozajmice koje su povremeno sezale i više od 20 posto na godišnjoj razini, a što se danas pripisuje strukturnoj nelikvidnosti koju su kreirali razni faktori u protekla dva mjeseca. Sjednica Savjeta uvertiru je glede ubrizgavanja kuna imala na dan prije održanoj tjednoj repo aukciji na kojoj je središnja banka bankama odlučila ubrizgati svježih dvije milijarde kuna. To je učinjeno prihvaćanjem svih 6,1 milijardu kuna koje su banke zatražile uz zalog trezorskih zapisa. I nakon te aukcije na novčanom su tržištu kamate ostale prilično visoke, a banke s viškovima likvidnosti oprezne. Ni neposredno po najavi spuštanja opće stope obvezne rezerve na novčanom tržištu reakcije nisu bile jako snažne, ali je tečaj s oko 7,10 kuna za euro na otvaranju deviznog tržišta porastao na oko 7,14. Po rezanju obvezne pričuve u HNB-u ističu kako očekuju da će “svi akteri o kojima ovisi racionalnost uporabe oslobođenih sredstava svojim odlukama i postupanjem pridonijeti da se ova dodatna likvidnost upotrijebi za stabiliziranje prilika u financijskom sustavu i gospodarstvu, što neizostavno podrazumijeva očuvanje stabilnosti tečaja i smanjivanje oscilacija kamatnih stopa na novčanom tržištu. Današnja tzv. strukturna nelikvidnost rezultanta je niza čimbenika koji su uvelike utjecale na alokaciju likvidnosti, kaže guverner Željko Rohatinski. Za početak, tijekom listopada dogodilo se povlačenje depozita; devizni depoziti u kunama smanjeni za 2,6 milijardi kuna, a kad se isključi efekt tečaja za 4,6 milijardi kuna. No, kako je u to vrijeme HNB ukinuo bankama graničnu obveznu pričuvu (na prirast inozemnih obveza) s efektom oslobađanja oko 450 milijuna eura, na razini sustava stanje kunske likvidnosti zapravo se i nije pogoršalo povlačenjem depozita. No, zato je došlo do promjene u alokaciji te likvidnosti među bankama, pri čemu je velik udio imala transakcija Molove ponude za preuzimanje Ine, kaže guverner.

S tom transakcijom povezana je odluka o isključivanju gotovine u blagajnama banaka iz obvezne pričuve, čiji je neto efekt bio povlačenje kuna u vrijednosti 2,8 milijardi kuna ili približno trećine prvotno predviđene veličine operacije preuzimanja Ine. No, banke u to vrijeme nisu pokazale interes za konverzijom kroz deviznu intervenciju, već su počele prodavati eure fondovima (unutar svojih grupacija) a oni su se praktički počeli kladiti na tečaj ‘izvozeći’ devize od Ine i ulažući ih u inozemne obveznice, očito s namjerom da ih vrate u kune, ali po znatno višem tečaju. Kako su u to vrijeme i neki hedge fondovi koji posluju na tržištima regije zaigrali kroz terminske transakcije na kartu deprecijacijskih očekivanja (plaćajući kamatne stope na tržištu čak 25 posto) u samo nekoliko dana dogodio se skok eura na 7,28 kuna, ali nakon što je HNB intervenirao tečaj je stao. U međuvremenu su promjene u strukturi alokacije likvidnosti počele djelovati, kaže Željko Rohatinski. Sami fondovi, ali i poduzeća, tvrdi se u bankarskim krugovima, počeli su na prekonoćne pozajmice, kao i na kratkoročne bankovne depozite tražiti više od 20 posto na godišnjoj razini. U konačnici male banke zapravo imaju znatno manje problema s likvidnošću. Problem je ponajprije kod velikih banaka. No, višetjedni niz povećanja likvidnosti kroz repo aukcije sad je već dosegnuo plafon. Banke, naime, i nemaju mnogo više od 6 milijardi kuna trezorskih zapisa za kolateral. Tako je zapravo HNB odlučio praktički zamijeniti dosadašnje repo poslove definitivnom emisijom likvidnosti, s tim da je povrh toga oslobodio i 2,5 milijardi iz deviznog dijela. Time se ujedno otvara pitanje obveznica kao kolaterala. Poznato je, naime, da je bio plan da se smanjenje opće stope obvezne pričuve veže uz upis obveznica za refinanciranje dugova koji dospijevaju na naplatu do kraja godine (oko 3,2 milijardi kuna). To je bila vezana trgovina između Ministarstva financija, banaka i HNB-a. No zbog situacije na tržištu HNB je odlučio već sad donijeti odluku čiji će efekt biti i dvostruko veći i pritom je nije uvjetovao namjenom. No guverner Željko Rohatinski kaže da neprikosnoveni prioritet ostaje stabilan tečaj kune i ako će trebati birati između likvidnosti i stabilnosti tečaja, središnja banka će izabrati tečaj.