Pojedine hrvatske bolnice infektivni otpad odlažu na komunalnim odlagalištima, mnoge bolničke kuhinje ne zadovoljavaju ni osnovne higijenske standarde, čisto rublje vuče se po podu, nema ni planova ni dovoljno sredstava za čišćenje bolnica, samo su neki od poraznih rezultata opsežnog istraživanja nemedicinskih službi u četrnaest hrvatskih bolnica koje su više od pola godine provodili stručnjaci Hrvatske gospodarske komore i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, zaključivši da loša organizacija nemedicinskih djelatnosti ne samo da smanjuje kvalitetu zdravstvene zaštite već uzrokuje nepotrebne troškove.

Loša motivacija
Autori istraživanja ponudili su rješenje problema za četiri nemedicinska sektora: održavanje čistoće, bolničku prehranu, pranje i održavanje rublja te gospodarenje otpadom. Iako rješenja ne zahtijevaju znatna proračunska sredstva, HGK još od početka godine čeka odgovor Ministarstva zdravstva o eventualnoj provedbi predloženih modela. Riječ je o rješenjima koja uključuju outsorcing i javno-privatno partnerstvo, oblike suradnje o kojima se u posljednje vrijeme sve više govori u svjetlu racionalizacije poslovanja i pronalaska početnog kapitala koji država ne može osigurati. U zdravstvu, međutim, ništa od toga još nije zaživjelo. “Sve djelatnosti koje smo istražili na nedopuštenoj su razini, dijelom zbog nedostatka novca, a dijelom zbog loše motivacije djelatnika. Važno je stoga da rješenja koja smo predložili ne traže proračunska sredstva”, ističe dr. Stjepan Turek, savjetnik predsjednika HGK za zdravstvo koji je koordinirao istraživanje. Još jedna enigma kad su u pitanju troškovi je pranje bolničkog rublja. Od četrnaest pregledanih bolnica šest se koristi vanjskim uslugama pranja rublja, a sve druge bolnice rublje peru u prostorima koji uglavnom ne zadovoljavaju osnovne higijensko tehničke zahtjeve. Čisto rublje vuče se po podu, plahte se slažu vlažne, miješa se čisto i nečisto… Ni jedna praonica nema ekološki riješene otpadne vode. Oprema je mahom dotrajala što sa zastarjelim i neefikasnim procesom uvjetuje potrošnju velikih količina energenata, sredstava za pranje i vode. Zbog toga što se u procesu pranja rabi ručna manipulacija, sam proces zahtijeva velik broj uposlenika čija je efikasnost zbog zastarjelosti procesa i opreme niska, upozoravaju autori istraživanja. Stvarne troškove pranja rublja stoga je gotovo nemoguće istražiti posebice kad je u pitanju potrošnja energenata, jer se oni uglavnom ne vode izdvojeno i sadržani su u sveukupnim bolničkim materijalnim troškovima. Simulacijom raspoloživih podataka jasno je da su oni uglavnom izvan nadzora uz vrlo upitnu kakvoću.

Zastarjela oprema
Iako se u mnogim bolnicama izvode radovi na sanaciji bolničkih kuhinja, a u nekima se čak razmatra outsorcing, istraživači Komore utvrdili su da je nedovoljan broj osoblja, zastarjela i neodgovarajuća oprema (hladnjaci iz 1950-ih) te nedostatak posuđa i pribora, a zahvaljujući svemu tome raspodjela hrane u nekim slučajevima traje i do 2,5 sata. Gotovo je šokantan podatak da se u nekim bolnicama godišnje ukrade i do 40 posto inventara. Krade se svašta, od posuđa do toalet papira, ali i zahodske daske i žarulje. Outsorcing, smatraju u Komori, najisplativiji je način sanacije sustava bolničke prehrane, no i JPP u kombinaciji s komercijalizacijom dijela usluge vrlo je isplativ. “Zašto, primjerice, jedna bolnica privatnom investitoru ne bi dala dio svog zemljišta za izgradnju središnje kuhinje gdje će se pripremati obroci za svakog pacijenta? Takav restoran može kuhati za nekoliko bolnica u određenom okrugu”, pojašnjava dr. Turek.

Centralne praonice

Moderna praonica u EU s 25 uposlenika (uključujući i administraciju) dnevno pere u dvije smjene 20 tona bolničkog tekstila, a jedna naša praonica ima 82 uposlenika i pere dnevno četiri do šest tona uz prekovremene satove. Zanimljivo je pritom da je u svim istraženim djelatnostima uočena visoka stopa dugotrajnih bolovanja djelatnika. “Pranje rublja u razvijenim zemljama postalo je znanost, koriste se deterdžentima posebno prilagođenima određenoj tehnologiji pranja, a posebna briga vodi se i o kakvoći tekstila. Jedna plahta u Europi može biti oprana samo tristo puta i nakon toga ide u donaciju. Tehnologija pranja usavršena je tako da otpadne vode odgovaraju kakvoći kanalske vode i nisu potrebni dodatni kolektori i pročistači otpadne vode koji su jako skupi”, ističe dr. Turek. Stručnjaci Komore smatraju da moguća rješenja treba tražiti u centralnim praonicama rublja koje bi opsluživale više korisnika u krugu od recimo 200 kilometara, a korištenjem moderne tehnologije moguće je postići visoku kakvoću usluga uz znatnu uštedu na energentima, odnosno znatno smanjenje bolničkih troškova.

Nepažnja s infektivnim otpadom

Iako je infektivni otpad vrlo opasan izvor zaraze i njegovo je zbrinjavanje strogo propisano i u Hrvatskoj i u EU, neke naše velike bolnice i dalje ga odlažu zajedno s komunalnim otpadom ili ga sami spaljuju u spalionicama koje nemaju dozvolu za rad, utvrdili su autori istraživanja, napominjući da se tjedno u našim zdravstvenim ustanovama proizvede oko 211 tona otpada, s godišnjom tendencijom porasta od deset posto. Iako istraživanje na koje se pozivaju navodi da je 20 posto od toga opasni medicinski otpad, ovi autori napominju da pojedine bolnice nemaju uvid u stvarne količine i vrste otpada. Otpad se neprimjereno skladišti, dostupan je i ljudima i životinjama, stoji u nezaključanim, nenatkrivenim, otvorenim kontejnerima nad kojima nema nadzora, pelene se u pojedinim ustanovama odlažu u komunalni, a drugdje u infektivni otpad. S druge strane, i oni koji infektivni otpad zbrinjavaju na zadovoljavajuće načine, to rade uz visoke nekontrolirane troškove.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

promo

Budućnost bankarstva je u dobrom korisničkom iskustvu