Vodoopskrba i odvodnja, tvrtka u stopostotnom vlasništvu Zagreba, prodat će šest vodocrpilišta u središtu grada kako bi namakla novce za ulaganje u vodoopskrbnu mrežu grada. Prostori vodocrpilišta koji se više ne koriste zbog zagađenosti vode ukupne su površine oko 85 tisuća četvornih metara i nalaze se u na atraktivnim lokacijama – u Selskoj, Držićevoj, Zagorskoj, bivšoj Daničićevoj, Zadarskoj ulici i naselju Prečko.

Kvadrat 300 eura
Iako u upravi Vodoopskrbe i odvodnje kažu da još nisu radili procjene tržišne vrijednosti zemljišta, pretpostavlja se da prosječna cijena kvadrata ne može biti manja od 300 eura. U tom bi slučaju Vodoopskrba dobila nešto manje od 190 milijuna kuna. Dobra cijena će se dobiti jer će zemljište iz sadašnje infrastrukturne namjene na kojoj se nije smjelo graditi biti prenamijenjeno u mješovitu namjenu kako bi na njemu mogli niknuti stanovi i poslovni prostori. Poglavarstvo je već prihvatilo predložene prenamjene, vodocrplilište u Zagorskoj ulici je prenamijenjeno predloženim izmjenama GUP-a, a ostalih pet lokacija je ušlo na listu prioriteta za sljedeće izmjene.
“Navedena vodocrpilišta nisu u funkciji i mrtvi su kapital u urbanom dijelu grada. Treba ih staviti u tržišnu funkciju kako bi se dobiveni novac uložio u daljnji razvoj. O cijenama još nismo raspravljali”, kaže dogradonačelnik za gospodarstvo Ivo Jelušić.
Prenamjene je uprava Vodoopskrbe i odvodnje zatražila nakon što je napravljena studija tvrtke Dippold and Gerold Hidroprojekt 91, u kojoj je zaključeno da nije ekonomski opravdano ulagati u ponovno osposobljavanje vodocrpilišta te da je najbolje prenamijeniti prostor. Na svih navedenih šest lokacija kapacitet je 100 litara u sekundi ili manje, što se smatra zanemarivim u odnosu na trenutačnu potrošnju i kapacitet ostalih crpilišta. Oko crpilišta bi se, da bi bila ponovno u funkciji, trebale uspostaviti i tri zaštitne zone što nije moguće zbog okolne izgrađenosti, sagraditi uređaj za kondicioniranje vode i sanirati priljevno područje na kojem je došlo do zagađenosti podzemnih voda, što je ocijenjeno neisplativim. Vodocrpilišta su inače ztvorena u razdoblju od 1983. do 1993. godine zbog povećane prisutnosti kiselina koje su u podzemne vode dospjele iz industrije. Prva su stradala crpilišta u bivšoj Daničićevoj, Zagorskoj i Zadarskoj ulici nakon dolaska industrije Plive i Nikole Tesle koji se nalaze na bazenu.
“Nama je sada primarno prenamijeniti u planoviima zonu zaštite u mješovitu, a tek onda ćemo odlučivati o prodaji. Sva vodocrpilišta je nakon prenamjena potrebno sanirati, što će također iziskivati mnogo novca. Koliko, još nismo procijenili. Dio vodocrpilišta u Zagorskoj ima i muzejsku vrijednost koju je potrebno očuvati, a u Poglavarstvu će odlučiti hoće li i koji dio prodati, a koji će sačuvati”, kaže izvršna direktorica Vodoopskrbe i odvodnje za ljudske resurse Danica Lisičar.

Najvrednija zagorska
Od šest navedinih crpilišta, najvrednije je upravo ono u Zagorskoj ulici, nedaleko od Toplane, u sklopu koje se na 73,5 tisuća četvornih metara zemljišta nalazi 35 zgrada, tri spremnika i dva dimnjaka. Vodocrpilište Prečko je drugo po veličini i površine je oko 4,8 tisuća četvornih metara s dva zdenca. Crpilišta u bivšoj Daničićevoj, Zadarskoj i Držićevoj ulici veličine su oko dvije tisuće četvornih metara, a u Selskoj ulici je najmanje, tek 270 četvornih metara, ali se u njemu nalaze dvije zgrade. “Osnovna ideja je da se sve nekretnine optimaliziraju, a to znači da ćemo one koje nam ne trebaju poput navedenih vodocrpilišta prodati i uložiti u neophodno, sanaciju i novu mrežu”, zaključio je direktor VIO-a Jadranko Robić. U Zagrebu inače ima osam velikih vodocrpilišta s 30 zdenaca koje imaju ukupni kapacitet 5250 litara u sekundi i mogu povući 430 tisuća kubičnih metara vode što se smatra dovoljnim za potrebe Zagreba. Većina vode dolazi iz rubnih dijelova grada – Mala Mlaka, Petruševac, Sašnjak i Strmec, koji pokrivaju 92 posto potreba. Stoga se daljnje ulaganje planira nastaviti upravo u rubnim dijelovima grada.