Broj djece u Njemačkoj koji žive u siromaštvu raste zastrašujućom brzinom. Od prošle analize njihov broj se povećao za 100 tisuća mališana i sada milijun i 930 tisuća klinaca i klinceza u ovoj bogatoj Njemačkoj zapravo živi u siromaštvu. To zapravo znači da gotovo svaki peti mališan u Njemačkoj jedva da dočeka sit kraj mjeseca i novi ček ureda za nezaposlene. Jer usprkos sve manjem broju djece u ovoj zemlji, 17% od ukupno 11 i pol milijuna mališana ispod 15 godina živi u obiteljima s nezaposlenim roditeljima. Po nedavnoj reformi davanja za socijalno slabe obitelji, takozvanom “Harz IV”, roditelji za dijete od 14 godina dobiju ravno 3 eura i 42 centa na dan. Čak da sad i ne spominjemo odjeću i obuću, i u najjeftinijem diskontu u Njemačkoj je samo za hranu takvom mališanu koji bi pokrila sve njegove potrebe nužna su 4 eura i 68 centa. Rene Lobe, socijalni radnik crkve Sv. Luke u Bonnu, ističe: “Mislim da mnogo djece i mladih znaju da su siromašni. Ali naravno da je siromaštvo i velikinedostatak koji se ne želi samo tako priznati. To se vidi i po tome da se velikapažnja posvećuje statusnim simbolima kao što su mobiteli i određena vrsta tenisica – makar se nema novca. Ali siromašni su uvijek oni drugi, nikad on sam.” Račun će – i čitavom društvu i političarima – još stići, ovako ili onako. S jedne strane, upravo je siromaštvo razlog trenda o kojem također iz godine u godinu javljaju policajci: povećanje kriminala i spremnosti na nasilje. Socijalni radnik iz Bonna: “Ono što me brine je to da je agresija sve češće sredstvo s kojim se pokušavaju rješavati problemi. I tu vrijedi pravilo: tko je jači, taj je u pravu. Tako se sukobi rješavaju, a pri tome slabiji padaju sve dublje.”
Ali još mnogo veći problem je da čak i bez dossiera u policiji siromašna djeca imaju sve manje šansi izaći iz svoje bijede. Spomenuli smo tri i pol eura dnevno za sve troškove: odakle da onda roditelji namaknu novac za školu i potrepštine? Profesor Chistoph Butterwegge sa sveučilišta u Kölnu: “Kada se nema novca za stvari za školu, za olovke, za knjige, onda se ne može uključiti u proces obrazovanja. Bojim se da na taj način siromaštvo postaje nešto što se nasljeđuje s koljena na koljeno.” U zemlji kao što je Njemačka – u kojoj ima ionako sve manje djece, a već vlada ozbiljni nedostatak visoko kvalificirane radne snage u mnogim područjima – to je ne samo svjedočanstvo zastrašujuće socijalne hladnoće nego zapravo čisto rasipanje resursa. Teško je pronaći neki čarobni štapić koji bi riješio problem siromaštva kod djece: u mnogo slučajeva čitav problem postaje još kompliciraniji time što su to djeca migranata pa ponekad ne vladaju dobro ni njemačkim, a često niti jezikom izvorne domovine. Osobito teško su pogođena i djeca koju odgaja samo jedan roditelj jer onda teško može prihvatiti i neki mali posao “sa strane”. Teško je reći i odakle početi rješavati taj problem: socijaldemokrat Rudolf Dreßler ukazuje da usprkos tom – kako i sam kaže – “zastrašujućem” broju siromašne djece Njemačka plaća za socijalnu skrb čak i više nego prije. Utoliko taj socijaldemokrat priznaje: čitav program reformi socijalne pomoći bio je, citiramo, “kapitalna pogreška” koju je napravila njegova vlastita stranka za vrijeme Schrödera.
(DW)
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu