Geopolitička previranja u svijetu, prije svega potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu, doveli su do nezabilježene energetske krize u kojoj više nije u pitanju samo cijena energije već i njezina dostupnost.

U takvoj situaciji zemlje koje imaju značajne potencijale obnovljivih izvora energije dobivaju na strateškoj važnosti. I dok se pod OIE uglavnom misli na energiju vjetra i sunca, u Hrvatskoj se sve više polaže na geotermalne izvore koji su jedan od najekološkijih i najsigurnijih izvora energije.

Potencijal 1000 MW i više
Procjene su da naša zemlja ima kapaciteta za proizvodnju električne energije od minimalno 1000 MW u geotermalnim izvorima, a barem još nekoliko puta toliko za proizvodnju toplinske energije.

Zasad u Hrvatskoj postoji samo jedna operativna geotermalna elektrana, Velika Ciglena kod Bjelovara snage 10 MW, a u nekoj fazi razvoja je još 10-ak takvih projekata. Usprkos nekim vlasničkim natezanjima Dragana Jurilja i njegovih turskih partnera iz MB Holdinga, GE Velika Ciglena je pokazala da se takvi projekti mogu realizirati i da se energija može proizvoditi.

Jurilj je ovih dana krenuo u još jedan sličan projekt – potpisao je s tvrtkom Crosco ugovor o izvođenju istražnih radova na razvoju eksploatacijskog polja najveće geotermalne elektrane u Hrvatskoj Zagocha snage 20 MW u blizini Slatine vrijedan 11,4 milijuna kuna.

Uz društvo Crosco, potpisani su ugovori s još desetak domaćih i inozemnih tvrtki među kojima su tvrtka Elektrocentar Petek koja će obaviti sve pripremne građevinske radove i uslugu transporta, tvrtka Komrad koja će osigurati priključak na hidrantsku mrežu radi opskrbe lokacije vodom, tvrtka STSI koja radi prilagodbu bušotinske glave za geotermalnu eksploataciju, Ina koja je osigurala sav materijal koji je potrebno ugraditi u bušotinu dok će tvrtka Geoda izvršiti magnetotelurska (MT) mjerenja.

Ukupna vrijednost radova u ovoj fazi projekta iznosi oko 24 milijuna kuna. Interes, domaćih i stranih, ulagača u hrvatske geotermalne izvore je veliki, da što je nedavno u intervjuu za Poslovni dnevnik potvrdio i Guillaume de Forceville, zamjenik glavnog direktora Pearl Infrastructure Capitala, koji je kupio tri kogeneracijska postrojenja na biomasu u Hrvatskoj, a sada razmišljaju i o geotermalnim projektima.

Prednosti Hrvatske
Dragutin Domitrović, osnivač i direktor konzultantske tvrtke Calida Aqua, koja je uključena u velik broj geotermalnih projekata u Hrvatskoj, ističe da Hrvatska ima velike potencijale u ovom izvoru obnovljive energije, možda i među najboljima u Europi.

“Gotovo čitava kontinentalna Hrvatska leži na velikim geotermalnim zalihama te se gotovo svugdje na dubini 2,5-3,5 km može pronaći topla voda temperature od barem 120 stupnjeva Celzijusovih, a što je minimum za proizvodnju struje.

Konzervativne procjene su da imamo potencijal za barem 750-1000 MW instaliranih energetskih potencijala u ovoj OIE. No, ako znamo da oko 40% energije otpada na grijanje i hlađenje prostora, jasno je da ukupni potencijal korištenja geotermalnih izvora za takve svrhe je enorman”, kaže Domitrović.

Upravo korištenje geotermalnih izvora kao pogonskog goriva za svoje javne toplovodne mreže razmatraju gotovo svi gradovi u Hrvatskoj koji imaju izgrađene vrelovodne instalacije.

Naša zemlja ima veliku prednost što je zbog velike količine postojećih podataka podzemlje vrlo dobro poznato i geološki rizici nisu značajni. Razlog je što je naftna kompanija Ina u proteklih 50-ak godina, u potrazi za naftom i plinom, napravila više od 4000 bušotina.

Domitrović, koji je do prije koju godinu i sam radio u Ini, pojašnjava da ova naftna tvrtka nije detaljnije istraživala i iskorištava bušotine koje nisu imale naftni ili plinski potencijal, a do 2006. u Hrvatskoj uopće nije postojala zakonska regulativa koja bi regulirala geotermalne izvore energije.

Procjenjuje da će većina budućih energetskih geotermalnih projekata u Hrvatskoj biti u kapacitetu 10-20 MW, no ne isključuje i one od 100-tinjak MW jer tehnološke i geološke pretpostavke za to postoje.

Kao dodatnu prednost ove vrste OIE vidi u činjenici da se većina takvih potencijala nalazi u kontinentalnoj Hrvatskoj, a koja nije zagušena s velikim rastom OIE priključaka, prije svega od vjetroelektrana, što je slučaj u Dalmaciji te neka značajna ulaganja u elektro-distribucijsku mrežu zapravo i nisu potrebna.