Uprava ruskog energetskog diva Gazproma donijela je odluku da se samostalno upusti u razvoj ogromnog ruskog plinskog polja Štokman, vrijednog više od 20 milijardi dolara unatoč tome što je već imala pet inozemnih kompanija u užem izboru za partnere u tom projektu, među kojima su i američke grupacije Chevron i ConocoPhillips. Na popisu za eventualno sudjelovanje u razvoju najvećeg svjetskog plinskog polja, koje se nalazi u Barentsovom moru i čije se rezerve procjenjuju na 3200 milijardi kubičnih metara plina, još su se nalazili francuski Total, te norveške kompanije Statoil i Hydro.

Američki analitičari smatraju da je politika glavni uzrok ovakve odluke koja će zabrinuti inozemne ulagače. Prema riječima glasnogovornika ConocoPhillipsa još se uvijek čeka službena potvrda. “Još uvijek nismo dobili nikakvu obavijest od Gazproma pa nismo u mogućnosti dati komentar”, kazao je. Mnogi komentatori ističu kako Rusiji nije potreban nitko te da se ona želi nametnuti kao globalna energetska sila. Naime, ukoliko se dogodi nešto bliskoistočnoj opskrbi, ruski plin će postati izuzetno bitan. Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je krajem rujna da će dio plina iz tog naftnog polja vjerojatno odlaziti u Europu radije nego u Sjedinjene Države. Takva izjava odgovor je na američke poteze prema Rusiji, u prvom redu onom vezanom uz rusko pristupanje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). Washington, naime, i dalje odbija dati zeleno svjetlo Rusiji što je dovelo do ranije prikrivenog, a sada i otvorenog gospodarskog i političkog sukoba dviju zemalja. Ruski ministar za energetiku Viktor Kristenko opovrgnuo je povezanost planova za razvoj polja Štokman s političkim ili ekonomskim nesuglasicama sa SAD-om. Inače, 40-godišnji projekt vađenja plina iz Barentsovog mora trebao bi započeti 2010. godine, a dokazane rezerve iznose sedam puta više od godišnje potrošnje plina Europske unije u 2004. Izvršni direktor Gazproma Aleksej Miller rekao je da će većina plina biti isporučena u Europu novim plinovodom kojim će se plin prenositi iz Rusije u Njemačku ispod Baltičkog mora. Prethodno se očekivalo da će veći dio biti isporučivan SAD-u u obliku ukapljenog prirodnog plina, dok su europska tržišta ciljana tek u kasnijim stadijima projekta. Slijedom toga SAD će se morati više usredotočiti na Katar, Libiju ili Egipat u potrazi za plinom. Ruski energetski sektor gotovo je u potpunosti privatiziran u 1990-im, razdoblju nakon gospodarskih previranja nakon raspada Sovjetskog saveza, a u tom procesu država je izgubila kontrolu nad velikim dijelom prirodnih resursa. Predsjednik Putin je to promijenio, prvo sudjelovanjem u raspadu Jukosa, nekada najvećeg ruskog proizvođača nafte, a zatim i promicanjem državnih kompanija Gazprom i Rosneft.

Baltički plinovod na dnevnom redu sastanka Merkel-Putin

Na petom po redu bilateralnom sastanku njemačke kancelarke Angele Merkel i ruskog predsjednika Vladimira Putina jedna od središnjih točaka je i isporuka ruskog plina Europi. Naime, odluka Rusije da plin šalje Baltičkim morem u Njemačku, zaobilazeći time Poljsku što je svojevremeno otvorilo i ozbiljno političko pitanje, učvrstila je vezu između Njemačke i Rusije. Osim energetike državnici su razgovarali i o sve većem prisustvu ruskih kompanija u Europi, odnosno sve brojnijim akvizicijama koje su zabrinule neke europske čelnike, a isto tako i o ruskim strateškim sektorima koji su zatvoreni za prekogranična preuzimanja.