– Što hrvatski građani znaju o politici koju Hrvatska vodi u Bruxellesu? Baš ništa, nažalost! Prošlog tjedna, naprimjer, hrvatska je javnost obaviještena o tome da je ruski predsjednik Vladimir Putin uputio pismo premijerima 18 država članica EU, koje se preko Ukrajine opskrbljuju plinom iz Rusije, da će u potpunosti ili djelomično zavrnuti plinsku pipu dok se ne plati ukrajinski dug za plin, veći od dvije milijarde dolara. Ako je netko zaboravio, među premijerima koji su dobili Putinovo pismo nalazi se i hrvatski premijer Milanović. I koji su odgovor Banski dvori dali svojoj javnosti? Do danas nikakav! Jer, poruka da će premijer odgovoriti Putinu nije odgovor!

Građani bi zasigurno željeli znati što će mu odgovoriti, koje su hrvatske opcije, koliko bi eventualno plaćanje dijela ukrajinskog duga Rusiji stajalo Hrvatsku i, na koncu, kako bi bilo u hrvatskim domovima da zima nije upravo prošla? Odgovorna vlast na takva pitanja mora odgovoriti odmah i to što konkretnije, a ne ostavljati dojam kako taj problem nije prioritet jer, eto, nije više zima. Pričom o LNG terminalu samo se baca prašina u oči, jer to ne rješava akutni problem, budući da se radi o projektu teškom milijardu eura, za koji se još ne znaju izvori financiranja i rokovi izgradnje, ističe Nikica Gabrić, predsjednik Nacionalnog foruma i nositelj Liste br. 12 za Europski parlament.

– I ne bi li bilo potrebno znati kakva su promišljanja hrvatske vladajuće politike u pogledu rješavanje krize u Ukrajini, koja se iz dana u dan usložnjava? Na granici s tom državom raspoređeno je oko 40.000 ruskih vojnika, opremljenih borbenim zrakoplovima, tenkovima, topništvom… Računa se da je uz tu granicu još i dvadesetak tisuća ilegalnih ruskih vojnika. Dakle, nimalo bezazlena situacija. Kao članica NATO-a, Hrvatska sutra može biti pozvana da pošalje svoje vojnike na teren u Ukrajinu. Dakle, ukrajinska tema nije isključivo vanjskopolitička, već se može reći da je postala naša unutarnja stvar. Najlakše je reći da se takve stvari rješavaju u okviru EU i NATO-a. Točno, ali ima li Hrvatska neke prijedloge ili se tek priklanja idejama velikih članica? Ima li inicijativu, i ako ima, na što se odnosi? Na ove stvari ukazujem kako bi građanima bilo jasno da članstvo u EU znači da krize i problemi, koji se pojavljuju tisućama kilometara daleko, nisu tuđa, nego naša, hrvatska stvar. I moramo biti uvjereni u to da naši politički predstavnici znaju što rade i da za probleme poput moguće plinske krize imaju alternativna rješenja, zaključuje Gabrić.