Parkiralište pokraj zagrebačkog krematorija, srijeda, 22. travnja u  devet sati ujutro. Točno je mjesec dana od zagrebačkog potresa i   nekoliko desetaka nastradalih stanovnika gradskih četvrti Gornji grad –  Medveščak i Črnomerec došlo je ovdje po prvu materijalnu pomoć. Iako u te dvije četvrti živi ukupno 70.000 ljudi, koji su – kako doznajemo – zajedno poslali 250 molbi za dodjelu materijala, ovdje ih se okupilo svega tridesetak, a pola od toga su predstavnici mjesnih odbora (MO). 

FOTO: Saša Paparella

A i ovi koji su došli, za pomoć su uglavnom doznali slučajno, preko plakata koje je neki aktivist lijepio po kvartu. Na plakatima je pisalo da građani moraju poslati e-mail s popisom potrebnog materijala. Iako im nitko nije odgovorio na tu poruku, oni su ipak došli. Bio je to put s dosta prepreka – podatak da će se dijeliti materijal pokraj krematorija objavljen je na gradskim web stranicama, ali bez navedenog termina, pa je trebalo više puta sjesti u auto i uputiti se na Mirogoj. U utorak na parkiralištu nije nikoga bilo. U srijedu ujutro opet odlazimo na krematorij, gdje od radnika doznajemo da će se materijal dijeliti u četvrtak od 10 sati. U srijedu preko gradskog weba doznajemo da je početak podjele pomaknut s 10 na 9,30. Ujutro shvaćamo i zašto – pojavio se gradonačelnik Milan Bandić kako bi novinarima dao izjavu. Dok obilazi građevinski materijal, dobrim dijelom kupljen preko dobavljača povezanih s njegovom stankom, Bandić glasno komentira one koji se “bune iz svojih fotelja”, nevezano priča o bankama, kamatama i šišanju ovaca, a njegova svita mu povlađuje.

FOTO: Saša Paparella

Situaciju spašava šleper s novom turom građevinskog materijala

“Materijal nužan za sanaciju će dobiti zgrade sa zelenim naljepnicama i dio onih sa žutim”, kaže gradonačelnik, iako taj kriterij nigdje nije bio naveden. 

Bandić uskoro odlazi, a građani uredno ostaju čekati podjelu. Organizacija nije baš vrhunska, nema informacija koliko im je materijala odobreno, pa satima čekaju u redu na suncu, ne znajući hoće li im za prijenos trebati bicikl ili kamion. U kontejneru sjedi Mirjana Džajo, članica Bandićeve stranke i predsjednica gradske četvrti Gornji grad- Medveščak koja određuje tko koliko može dobiti. “Žao mi je, nema više biber-crijepa”, objavljuje u podne, nakon što je obrađeno tek pola pristiglih građana i izlaže se gnjevu građana čija suncem opaljena lica sada ostaju još crvenija. Situaciju spašava šleper s novom turom građevinskog materijala koji se odjednom pojavio na parkiralištu. 

Reportaža: Zagreb nakon potresa (3)

FOTO: Admir iz Bužima obnavlja trg svog zemljaka, bana Jelačića Bužimskog, a njegova priča malo je manje glamurozna

Sve je tu – tri vrste crijepa (Kontinental plus, Biber, Jupiter), pa opeke, potom jelove letve, štafle i daske čavli za drvo, vodonepropusna krovna folija i mort za zidanje. Fali samo sljemenjaka.

“Zadovoljit će se dosta naroda. Svatko će dobiti oko 70 posto traženog materijala. Ovo je za popravke, to je bila samo anketa, a ostalo će biti riješeno Zakonom o obnovi”, uvjerava okupljene predsjednica Džajo. Doduše, još nije jasno kada će  zakon o kojem se toliko priča biti gotov. Dotad se građani moraju zadovoljiti poklonjenom ciglom i daskama, a tko nema vlastiti prijevoz, na usluzi mu je gradski kamiončić.  

Građane se moli da uzimaju materijal samo za hitne sanacije najurgentnijih oštećenja, no neki traže dovoljno materijala da obnove cijelu kuću, jer nisu sigurni hoće li ikada još nešto dobiti i što će biti s tim zakonom. Drugi ne žele inata uzeti jer su čuli glasinu da, ako sad preuzmete građevni materijal od Grada, nećete moći sudjelovati u subvenciji koju će država možda jednom dijeliti. Ne zna se niti što je s “vrlo povoljnim kreditima za obnovu” koje su najavile neke domaće banke.

Na punkt je došla i glumica Urša Raukar, aktivistica i vijećnica Gradske četvrti Gornji grad – Medveščak.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“Građani dan danas ne znaju da imaju mogućnost dobiti besplatni materijal za nužne i hitne popravke. Pisala sam nekoliko mailova predsjednici gradske četvrti s konkretnim pitanjima, ni na jedan nisam dobila odgovor. Tu je kaos, nije napravljen raspored ni kako će se dijeliti taj materijal, ljudi stoje u gomilama i opasnost je od zaraze koronavirusom”, rekla je Urša Raukar. 

Reportaža: Zagreb nakon potresa (2)

Alpinisti su zadovoljni sišli sa krovova, kažu: ‘Skidanjem dimnjaka izbili smo mafiji milijune i spriječili iseljavanje siromašnih iz centra’

Nekakav red pokušavaju uvesti dvojica članova Civilne zaštite. “Stanite u red  jedan iza drugog s razmakom od dva metra, pa ne morate se držati za ruke!”, viču volonteri, a usput moraju nekome objašnjavati da nisu nikakvi ‘Bandićevci’. “Mi vam ništa nismo krivi, malo lopatamo, pa malo mičemo dimnjake”, odgovaraju nezadovoljnim građanima. 

Građani sami prijavili svoje potrebe

“A zašto nam procjenu potrebnog materijala nije napravila Civilna zaštita? Pa mi o tome pojma nemamo!”, ne daju se omekšati nastradali stanari. Zbilja, i dalje nije jasno zašto podjela nije napravljena prema podacima prikupljenima nakon potresa u raznim gradskim uredima.  

Pojašnjenje smo naknadno dobili iz Gradskog ureda za mjesnu samoupravu.

“Statičari koji su vršili brzi pregled objekata nisu određivali količine i vrstu materijala potrebnih za sanaciju pa ti podaci nisu bili dovoljni za određivanje količine materijala za podjelu. S obzirom na to da se radi o najnužnijoj pomoći, a ne o cjelovitoj sanaciji, članovi vijeća gradskih četvrti i vijeća MO koji su najbolje upoznati sa situacijom na terenu nadležni su za podjelu građevinskog materijala te su dobili naputak da se pri podijeli koriste podacima o oštećenjima pribavljenim od Ureda za upravljanja u hitnim situacijama i Sektora za građenje i sanaciju oštećenih objekata, kao i podacima koje su prikupili od samih građana”, rečeno nam je.

FOTO: Saša Paparella

Plan se u praksi nije pokazao ostvarivim, pa su na kraju građani sami prijavili svoje potrebe, bez MO-a i gradskih baza podataka. 

Sav materijal koji se ovdje dijeli plaćen je s donatorskog računa. Uz nekoliko većih donatora iz inozemstva (Ljubljana je dala najviše, 100.000 eura), sad se otkrilo da je većinu novca Bandić preusmjerio s planiranih uskrsnica gradskih zaposlenika. Na tom je računu do petka skupljeno, uključujući i preračunate eure i češke krune, 16,9 milijuna kuna. No kad tu svotu usporedimo s 42 milijarde kuna, na koliko su oštećenja od potresa procijenili stručnjaci sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta, time se pokriva svega 0,04 posto pričinjene štete. 

Izračunao da svatko dobiva po osam cigli i sedam crjepova

U četvrti Donji grad gdje živi 37.000 stanovnika prijavljena su 4842 oštećena objekta, pa je oporbeni vijećnik Robert Faber iz platforme Zagreb je naš! izračunao da svatko dobiva po osam cigli i sedam crjepova. Petar Paradžik, SDP-ov predsjednik Vijeća te četvrti na Facebooku je objavio dopis o nabavi građevinskog materijala dobiven iz Gradskog ureda za mjesnu samoupravu. Iz Grada je gradskim četvrtima naloženo da  popišu sve oštećene objekte. “S obzirom na ekspanziju pandemije koronavirusa, te opasnosti od padanja dijelova zgrada na ulicu, ne pada mi na pamet očekivati od vijećnika da sada bauljaju po Donjem gradu i prikupljaju samostalno tražene podatke na ovakav način. Niti zaštitna oprema nam nije ponuđena ili osigurana…Organizacijski je puno toga nejasno i nije opisano”, objavio je Paradžik.

Reportaža: Zagreb nakon potresa (1)

FOTO: Netko mora platiti temeljitu obnovu grada ili ćemo centar ostaviti samo vranama

Na televiziji kasnije dodaje  – “gurnut sam u ovaj posao” i sada se mora baviti podjelom građevinskog materijala, u što se ne razumije. 

I građani u Facebook grupi Potres u Zagrebu – Svi mi u centru, koja broji 8000 članova, žale se što su sami morali dati popis potrebnog materijala – “tražili su me da napišem koliko mi čega treba pa sam brzinski pitala jednog susjeda koji je građevinske struke”. Drugi piše kako “mnogi nisu otkrili ni gdje ni tko ni što ni koliko dijeli”. Oni koji su poslali mail s popisom, većinom su čekali da im netko odgovori i javi kada da dođu po materijal, no to se nije dogodilo, a dok su oni doma čekali cigle i letve su se dijelile na par punktova – Sesvete, Gornja Dubrava, Maksimir i Podsljeme, ali ne primjerice i u Trnju, iako su tamo u pojedinim uličicama sve one u pjesmama opjevane radničke kućice redom ostale bez zabata, dimnjaka i krova. 

FOTO: Saša Paparella

Prihvatljiva su zamjenska tehnička rješenja na mjestu srušenih dimnjaka

Dobra je vijest što su gradski konzervatori poslije niza desetljeća natezanja s građanima ipak popustili: nakon što su stari, mahom neupotrebljavani cigleni dimnjaci tijekom potresa izazvali ogromne štete na zagrebačkim krovovima, ovih se dana ta politika mijenja. Ministarstvo kulture objavilo je u petak navečer konzervatorsku uputu za sanaciju dimnjaka oštećenih u potresu na zgradama unutar povijesne urbane cjeline grada Zagreba po kojem vlasnici odsad mogu posegnuti za nekim jeftinim građevinskim rješenjem, koje onda treba zakamuflirati maskirnom konstrukcijom.

“Prihvatljiva su zamjenska tehnička rješenja na mjestu srušenih dimnjaka. Radi sprječavanja trajnih, vizualno neusklađenih i estetski neprihvatljivih zahvata na krovovima koji bi nastali izvedbom različitih dimnjačkih cijevi iznad plohe krova, potrebno je novoizvedene dimovodne elemente obuhvatiti maskirnom konstrukcijom prema dimenzijama i izgledu izvornog dimnjaka. Vanjske plohe dimnjačke maske završnom obradom moraju odgovarati izgledu žbuke. Dimnjaci koji se nisu koristili prije potresa, a koje je potrebno zbog oštećenja ukloniti ili su već uklonjeni, nije potrebno rekonstruirati ako su i dalje nepotrebni. Molimo vlasnike, suvlasnike i upravitelje zgrada da se pridržavaju ovih uputa kojima se u izvanrednim okolnostima omogućuje ubrzanje postupka, bez propisanih procedura, u cilju žurnog osposobljavanja instalacijskih sustava zgrade, a time i nužnih uvjeta za stanovanje”, kažu u Ministarstvu.

Navode i da će se “detalji razmotriti u suradnji s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode. Informaciju da se pristup obnovi dimnjaka mijenja dobili smo još prije desetak dana, kad su stručnjaci Zavoda ljudima na terenu počeli davati naputke po kojima oni dimnjaci koji se više ne koriste uz suglasnost svih suvlasnika mogu biti uklonjeni do poda tavana. 

Zlatko Šatvar (FOTO: Saša Paparella)

Nažalost, ravnatelj Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Stipe Tutiš niti jednom u pet radnih dana prošlog tjedna nije našao vremena da nam se javi na telefon ili odgovori na neki od niza poslanih e-mailova pa od njega nismo uspjeli čuti što misli o ovako radikalnom zaokretu u politici čuvanja starine. Upravo Zavod mnogi ističu kao sukrivca za štetu koju su ti, tako ljubomorno čuvani stari dimnjaci izazvali kotrljajući se po starim krovovima. Kada tome dodamo populističku politiku gradonačelnika Bandića, možemo reći da je Zagrebu tijekom potresa znatno naštetila kombinacija pretjerane zaštite dimnjaka u centru grada i olake legalizacije nepropisno sagrađenih  objekata u predgrađu. 

Za zgrade koje su upisane u Registar nepokretnih spomenika kulture RH i dalje vrijede stari propisi

Navedena uputa Ministarstva se doduše odnosi samo na one zgrade unutar “kulturno povijesne cjeline grada Zagreba” koje nemaju status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra. Za zgrade koje su upisane u Registar nepokretnih spomenika kulture RH i dalje vrijede stari propisi.  Na tom su popisu razne vrijedne građevine – većina kuća na Gornjem gradu, državne i gradske institucije, kaptolske kurije, ali i tramvajska čekaonica na Zvijezdi, zgrada 8. konferencije zagrebačke partijske organizacije na Pantovčaku kao i ustaški zatvor ‘Sing-sing’ u Jandrićevoj ulici.

Jedna od tih, pojedinačno zaštićenih je i kuća Fuchs na Opatovini. Tu se prilikom potresa srušilo nekoliko dimnjaka, koji su pri padu napravili veliku štetu. “Stanari još od 1974. šalju molbe da nam se pomogne u sanaciji tih zaštićenih dimnjaka, jer mi za takvo što nemamo novca”, govori nam Zlatko Šatvar, jedan od stanara. Nisu to vlasnici koji su višak kapitala ulagali u centar grada, već ljudi koji već generacijama ovdje žive. Njihova je slikovita kuća sada okružena kafićima i apartmanima, ali oni i dalje žive po svom. I dok su neki okolni kafići bez problema probijali nova vrata na stoljećima starim kućama, stanarima ništa sličnog nije bilo dopušteno.   

Iz već spominjanog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, onog istog koji je dozvolio, između ostalog, grubu nadogradnju  potkrovlja u Bogovićevoj koje je izazvalo štetu u potresu, rekli su im da “niti ciglu ne smiju pomaknuti”. Zavod je od stanara Opatovine u više navrata zatražio hitnu sanaciju dimnjaka, uz napomenu da im u tom pothvatu ne mogu financijski pomoći. 

“Pa nisam ja kriva što sam se tu rodila, daju nam razna ograničenja ali ne i novce. Moj je otac ovdje bio hauzmajstor, slao dopise u Grad još u socijalizmu, pa kasnije opet, ni broja im ne znam, nikada ništa nismo uspjeli dobiti”, kaže nam stanarka Željka Devidé. 

Tračak optimizma daje plakatić dvoje mladih podstanara

“Znam, imam zvučno prezime, u mojoj obitelji je sve puno znanstvenika, ali mi nemamo novaca. Ja ne mogu dobiti niti vlasnički list. Kuću je sagradio moj predak Josip Ferdinand Devidé, idejni pokretač kasnijeg Zagrebačkog velesajma, imao je puno djece pa je tu sada 35 suvlasnika koji se ni o čemu ne mogu dogovoriti. U gruntovnici nismo uspjeli riješiti međuvlasničke odnose i zato ne možemo dobiti niti upravitelja zgrade. Dok sam radila još sam i uspijevala nešto po kući financirati, a sada kad sam u mirovini više si to ne mogu priuštiti”, kaže Marija Devidé.  

Uz sve druge nedaće, nekidan su na Opatovini usred noći imali i požar, od kojeg su popucala stakla na kući. “Sva sreća da me susjeda probudila, izletio sam iz kreveta i preparkirao auto na sigurnije mjesto”, kaže Zlatko Šatvar. Tračak optimizma daje plakatić dvoje mladih podstanara- “dragi susjedi, kao vam treba pomoć oko odlaska do trgovine ili ljekarne, slobodno nas nazovite i mi ćemo otići umjesto vas”. 

Zagrepčani koji su ostali u gradu pokušavaju živjeti normalno. Evo na početak Tkalče sa svojom se gitarom vratio prvi ulični svirač, a u  Preradovićevoj su stanari na ulici uredili mini-vrt, no u četvrtak je Zagreb opet pogodio potres koji su svi osjetili. Kupola na križanju Frankopanske i Ilice nakon novog potresa zadobila je dodatna oštećenja te joj prijeti urušavanje. Novi će potres zacijelo odgoditi najavljeni povratak djece u škole, pogotovo jer su neke od njih postale opasne. Na fejsu nalazimo informacije da su roditelji djece koja pohađaju jednu oštećenu osnovnu škole dobili dopis da bi trebali potražiti sponzore za njenu obnovu. 

FOTO: Saša Paparella

Bolje da ne voze…mi se tresemo i kad auto prođe

Vraćaju se gradski autobusi, a vlasti razmišljaju i o puštanju tramvaja u promet, iako se stanari Donjeg grada toj normalizaciji ne vesele. 

“Bolje da ne voze…mi se tresemo i kad auto prođe”, komentira jedan od njih.  

Najavljuje se da će zadnja biti puštena u promet linija na trasi tramvaja broj 11, preko Vlaške i Trga bana Jelačića pa Ilicom do Črnomerca.

Kad se vrati jedanaestica, ta najzagrebačkija linija, život će početi donekle nalikovati na onaj prijašnji. Pa makar u tramvajima imali pregrade od pleksiglasa kakve su ovaj tjedan dobile kumice na Dolcu, da ne može svaka šuša pipkati mrkvu i poriluk.