Što smo naučili od prvih osam dana primjene Fiskalizacije 2.0. i novog Zakona o fiskalizaciji? S jedne strane su tvrtke, informacijski posrednici i Porezna uprava kod kojih sustav evidentno funkcionira, a s druge nekolicina nezadovoljnika s brojnim upitnicima iznad glave i neuspjelim slanjem elektroničkih računa.

Razlika između prvih i drugih je da su prvi krenuli s pripremom na vrijeme, što u organizacijskom, što u kadrovskom smislu, dok su drugi odgađali pripremu za zadnji čas i sada traže i dodatnu odgodu, iako stvar dokazano funkcionira.

Veliki bili spremniji

Tako smo već u prvih osam dana svjedočili pozitivnim iskustvima poduzetnika koji su svoje elektroničke račune zaprimali i izdavali glatko i bez poteškoća. Ovo je slučaj kod informacijskih posrednika koji su u sustav ulagali i razvijali ga godinama, i koji su čak i na prve dane nove godine, i vikendom i praznikom, svojim korisnicima omogućili podršku. Nažalost, nisu svi poduzetnici i obrtnici bili te sreće, pogotovo mali i mikro, pa je kod dijela isporuke faktura došlo do potpunog zastoja.

Dio odgovornosti za to je direktno na knjigovođama, odnosno računovođama, koji su svoje klijente po vlastitom nahođenju, vođeni paušalnom procjenom ili kojekakvim drugim interesima, usmjeravali na odabir nepouzdanog ili nespremnog informacijskog posrednika, da bi već na prvom izdavanju e-računa taj odabir urodio neisporukom i sveopćim kaosom. Kad su u pitanju proizvođači ERP-ova, računovodstvenih softvera, ovdje je dio bio spreman, ali je dio također podbacio. Ukratko – veliki sustavi pokazali su se spremniji od manjih, iako je njima prilagodba bila daleko kompleksnija. Općenito, tvrtke su počele shvaćati tko su dionici i što su ključni pojmovi ovog sustava. Informacijski posrednici sustav Porezne uprave, pošiljatelj e-računa, njegova prijava u AMS-u (ePoreznoj) i ovlaštenje za fiskalizaciju, te primatelj eračuna, njegova prijava u AMS-u (ePoreznoj) i ovlaštenje za fiskalizaciju.

Tehnički izazovi su brojni, 33 su informacijska posrednika, svatko sa svakim treba pričati, a dobro bi došlo da se i Porezna uprava još aktivnije uključi. Informacijski posrednici se prilagođavaju, a jako puno njih, na žalost, tek sada otklanja “bugove” iz svojih sustava ili improvizira.

Kad vidite naslov “Kaos zbog Fiskalizacije 2.0”, što se zapravo krije iza njega? Nije kaos nastao zbog stupanja zakona na snagu niti je nastao zbog digitalizacije razmjene računa, već je nastao zbog nepravilno postavljenog sustava kod određenih informacijskih posrednika, nepravilno unesenih brojki kod određenih tvrtki i nestručnog savjetovanja određenih knjigovođa. Pitanje je koliko će dugo Porezna ovdje neusklađenima gledati kroz prste. U tom kontekstu važno je znati što je zapravo zadatak informacijskih posrednika.

Što znači da nešto ne radi, zašto zapravo e-računi nekome ne prolaze? Čest, ali pogrešan stav je da je u slučaju nefunkcioniranja e-računa, problem u samoj Fiskalizaciji 2.0, a problem je zapravo u odabiru lošeg i nespremnog informacijskog posrednika. Sustav Porezne uprave radi, kao što bez greške funkcionira i dio informacijskih posrednika. Kod tvrtki kojima sustav ne radi najčešće je problem zapravo kod njihovog informacijskog posrednika ili pak kod proizvođača ERP-a ili računovodstvenog programa.

Maloprodajno tržište

Od lidera Dalmacije do nacionalnog simbola uspjeha u maloprodaji

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Pogledajmo detaljno tko su, pored poduzetnika, dionici sustava Fiskalizacije 2.0.: Porezna uprava i njihov sustav, centralna platforma (e-računi za državu), informacijski posrednici, proizvođači aplikacija za računovodstvo \ ERP-ovi. Ruku na srce, Porezna uprava je funkcionirala bolje od očekivanog, no moglo se više učiniti po pitanju edukacije, komunikacije i osvješćivanja odgovornosti svih dionika. Nisam siguran da mogu na ruke jedne ruke nabrojati informacijske posrednike koji su osviješteni da je prijenos e-računa kao da nekome prebacujete novac.

Problem možemo definirati na dva nivoa. Tehnički problem svodi se na nespremne informacijske posrednike, a organizacijski na prelabave uvijete koje neka tvrtka mora ispuniti da bi postala informacijski posrednik.

Transformacija je potrebna

Nakon prvih osam dana, više nije pitanje trebamo li elektroničke račune, nego kako ih uvodimo. Nedvojbeno svi koji posluju zakonito i transparentno slažu se da je potrebna digitalna transformacija, no da bi ona funkcionirala u svojoj punini potrebno je investirati i u infrastrukturu i u ljude. Jučer osnovane tvrtke s brojem zaposlenih koje ne možeš izbrojiti na prste jedne ruke ili tvrtke koje organizacijski nisu spremne servisirati veliku količinu e-računa i korisnika, a odlučile su se nadmetati na ovom izuzetno osjetljivom tržištu, glavni su izvor poteškoća u procesu Fiskalizacije 2.0.

Neki od informacijskih posrednika imaju podatke na računu koji ih se ne tiče, a problem je i taj što se računi ne fiskaliziraju u realnom vremenu, a po pravilu struke bi trebali. Zamislite da u jednom dućanu uzmete jabuke, odete na blagajnu i platite, a u drugom kada dođete do blagajne s jabukama, morate čekati 4-5 dana da vam račun fiskaliziraju. No ok, sigurno je to prostor za poboljšanje, odnosno kako je ministar Primorac nedavno komentirao, spremnih informacijskih posrednika na tržištu ima dovoljno. Ako neki ne radi, jednostavno se prebaciti na drugoga.

Najveći izazovi Fiskalizacije 2.0 u prvom mjesecu, a možda i prvom kvartalu, bit će steći povjerenje tržišta i potpuno prihvaćanje sustava. Ministarstvo financija neće moći vječno odgađati nadzor, prije svega informacijskih posrednika koji vlastitim korisnicima otežavaju prilagodbu. S druge strane, poduzetnici ne mogu očekivati da im Porezna pomogne u odabiru informacijskog posrednika, a očito niti svi knjigovođe nisu dali dobar savjet, stoga je izvjesno da će dio tržišta vrlo brzo promijeniti informacijskog posrednika, potaknuti nerješavanjem problema s e-računima na samom početku. Prvih osam dana stoga nije nikakva presuda Fiskalizaciji 2.0, ali je svakako upozorenje i prilika. Zakon neće uspjeti na PR-u, nego na praksi.

* Autor članka je predsjednik uprave tvrtke Elektronički računi

**stavovi autora nisu i stavovi redakcije