Dugo očekivan prijedlog referentnih cijena lijekova struka i farmaceutska industrija na očitovanje bi trebali dobiti sutra nakon što na sjednici zakazanoj za ovaj petak upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrdi konačan prijedlog. Referentne cijene poslužit će za izradu novih lista lijekova, po principu da će lijekovi čija cijena bude na razini ili ispod referentne doći na listu besplatnih lijekova, a oni koji budu skuplji, na listu lijekova koji će se plaćati i neće biti pokriveni dopunskim osiguranjem.

Usporedba cijena
Kako Poslovni dnevnik neslužbeno doznaje u Zavodu, riječ je o referentnim cijenama terapijskih skupina formiranim na temelju usporednih cijena u tri europske zemlje (Francuska, Italija, Slovenija) koje će se sutra poslati Hrvatskoj liječničkoj komori, Farmaceutskoj komori te proizvođačima lijekova koji će dobiti osam dana za očitovanje. Nakon što se razmotre očitovanja, slijedi konačno utvrđenje cijena terapijskih skupina što će se objaviti u vidu pravilnika u Narodnim novinama. Cijene potom moraju uskladiti i ljekarne, a u Zavodu procjenjuju da će primjena krenuti početkom listopada iako se iz drugih izvora može čuti da dvije liste lijekova do sredine listopada neće krenuti. Iako se nikakav službeni odgovor ne može dobiti prije nego izađu konkretni dokumenti, kako unutar farmaceutskih tvrtki, tako i između predstavnika proizvođača lijekova i ljudi resornog ministarstva, već tjednima se raspravlja o najboljim strateškim opcijama koje će s jedne strane zadovoljiti potrošače i državu, a s druge strane interese industrije kojoj s primjenom nove politike možda prijete milijunski gubici. Država naime na novim listama lijekova godišnje planira uštedjeti između 300 i 500 milijuna kuna. Ako je tako, novac o kojem je riječ treba se nekom uzeti, a praksa će pokazati hoće li to biti potrošač (osiguranici) ili proizvođači, odnosno veledrogerije. Država će svakako uštedjeti jer će plaćati samo najjeftinije lijekove. Osiguranici koji te lijekove iz nekog razloga (najčešće zapravo zbog predrasuda) neće htjeti trošiti, plaćat će razliku do cijene željenog lijeka na drugoj listi, odnosno punit će blagajne proizvođača ili privatnih osiguravatelja. Ako pak odluče rabiti besplatan lijek, ušteda države ići će na trošak proizvođača koji neće uspjeti prodati skuplji lijek, ali i na štetu veledrogerije koja će imati manji prihod od prodaje lijekova. Ako se velik broj hrvatskih potrošača odluči na jeftine lijekove, teško da će osiguravateljske kuće imati interesa pokretati nove police dopunskog osiguranja. Mnogo toga, dakle, ovisi o potrošačima, odnosno osiguranicima. Ono na što, međutim, upozoravaju svi naši sugovornici je činjenica da uopće nije poznato kako će domaći osiguranici reagirati jer nije provedeno nijedno istraživanje o tome, već su za projekcije poslužila iskustva iz drugih zemalja, s tim da je svaka zemlja imala drukčije iskustvo. Poznavajući mentalitet hrvatskih potrošača, mnogi procjenjuju da je znatan broj naših osiguranika skloniji skupljim lijekovima (jer ih dugo rabe, misle da su učinkovitiji jer im je liječnik preporučio, lijek koristi netko njima blizak i sl.) te da im je potreban samo mali poticaj da se odluče za lijek s B liste.

Lijekovi bez recepta
Naši izvori očekuju da će farmaceutska industrija marketingom pokušati navesti potrošače da se odluče na skuplji lijek za koji u prosjeku neće trebati izdvojiti više od desetak kuna po kutiji lijeka. Neke domaće tvrtke već su na tragu takve politike reklamirajući u medijima jedan lijek koji je u slobodnoj prodaji, a istodobno njegovu jeftiniju inačicu imaju na listi HZZO-a. Ako se odluče na takvu strategiju, morat će biti izuzetno oprezni, odnosno morat će pribjeći mudrom prikrivenom oglašavanju. Oglašavanje lijekova i informiranje o njima, naime, sukladno Zakonu o lijekovima i medicinskim proizvodima, dopušteno je isključivo za lijekove i medicinske proizvode koji se izdaju bez recepta, a lijekovi s B liste također će ići na recept. Pravilnik o načinu oglašavanja lijekova i o informiranju o njima, homeopatskim i medicinskim proizvodima zabranjuje reklamiranje lijekova za liječenje spolno prenosivih bolesti, tuberkuloze, ostalih zaraznih bolesti, malignih bolesti, kronične nesanice, dijabetesa i drugih metaboličkih bolesti. Prilikom oglašavanja nije dopušteno ostavljati dojam da lijek jamči uspjeh u liječenju bolesti te da je određeni lijek, odnosno medicinski proizvod, nesumnjivo bolji od drugih lijekova, kao ni upućivati potrošača da propisani lijek ili medicinski proizvod zamijeni s drugim.