Generalno, poreznom oazom se smatra područje s niskom ili nepostojećom poreznom obvezom. Porezna oaza može biti svaka zemlja koja stranim investitorima omogućava smanjenje poreznih davanja kroz upotrebu offshore-a.

Hrvatska se također može u neku ruku smatrati poreznom oazom, ali samo za strane nautičare za koje se procjenjuje da po hrvatskim marinama i suhim vezovima imaju preko 15.000 plovila. Osim nekih dalekih zemalja egzotičnih imena porezne oaze kako smo već spomenuli mogu se naći i u Europi. Njima se mogu smatrati Austrija, Švicarska, Luksemburg, Lihtenštajn, Monako, Malta, Cipar, Madiera, te otoci Guersney i Jersey. Svaka od tih  zemalja se smatra poreznom oazom za neku vrstu poslova, tako se Švicarska smatra poreznim rajem za holding kompanije, dok se Malta smatra oazom za pomorstvo.

Porezna oaza ima dvije strane medalje; prva je da ideja o poreznoj oazi ne oduševljava svakoga jer postoji stanovito mišljenje kako je porezna oaza zapravo nelojalna konkurencija zemljama koje provode zdravu poreznu politiku. Najbolja obrana protiv takvog sustava može biti samo zabrana anonimnih računa te identificiranja klijenata i izvršenih transakcija. Druga pak strana medalje pokazuje kako je koncepcija porezne oaze izvrsna stvar jer je potrebno zaštititi stečenu imovinu od onih koji nisu sudjelovali u njezinom stvaranju. U suprotnom je zarađivanje čisti gubitak vremena. Naravno, stvaraju se oprečna mišljenja sukladno pripadnosti jednoj ili drugoj interesnoj skupini.

Svakako, nad budućnost poreznih oaza se nadvio upitnik radi pritiska međunarodnih organizacija i određenih političkih skupina kojima je cilj napraviti promjenu te odrediti približno jednaki porezni tretman za sve. Stoga se savjetuje povećana pažnja pri odluci o preseljenju kapitala.