Napisati kolumnu o internoj komunikaciji? Halo? Pa o tome je knjigu malo napisati. Kako da u nekoliko kartica zagrebem po tom čudesnom poslu? Interna komunikacija, korporativna kultura… nije znanstvena fantastika, ali je bitno. Jako bitno. Jednom sam na konferenciji slušala poduzetnika koji je pričao o pogreškama u poslovanju. Nakon što sam ga pohvalila za iskrenost i vrijedne lekcije koje je podijelio, otkrio mi je da je najviše griješio u internoj komunikaciji i da bi samo od toga mogao napraviti masterclass.
Svemir emocija, povjerenja
Velike kompanije već su manje ili više posložene, ali kako mali rastu, a obiteljske tvrtke se transformiraju u profesionalno vođene organizacije, tako raste i potreba za jasnom, pravovremenom i dosljednom komunikacijom. WhatsApp grupe prestaju biti dovoljne, informaciju ne možete sa svima podijeliti na ručku ili brzinskoj kavi i broj ljudi i timova kojima, i s kojima želite redovito komunicirati zahtjeva da se ovog posla ozbiljno primite.
Posao mi je da pričam priče. Svaki dan to radim. U svijetu u kojem je sve znanje dostupno na jedan klik ili prompt, pitam se imam li hrabrosti ispričati priču o svom poslu – bez konkretnih savjeta i smjernica? Hoćete li me shvatiti ozbiljno ako vam ne dam tool box, ako ne napišem tri ključne poruke koje ćete zapamtiti? Tko će ga znati, ali hajde, nije prvi put da se bacam na glavu i budem spontana. Ide i ova priča…
Često nas posjećuju studenti odnosa s javnošću, to se zove terenska nastava i dolaze mladi ljudi vidjeti što je to zapravo onaj posao za koji studiraju i koji tek planiraju jednog dana početi u praksi raditi. Još nisam upoznala niti jednog koji je došao i rekao: “Oduvijek sam maštao raditi u internim komunikacijama.” Čini mi se da im je rad s medijima uvijek nekako više sexy – pozivi novinara, izjave glasnogovornika, sudjelovanje u važnim narativima u javnom prostoru… Svega toga interno nema, ali ja si dam truda zaljubiti ih u interne komunikacije. Želim da znaju koliko je to divan posao! Ja sam se zaljubila davno, a danas taj posao volim i redovito se zaljubljujem svako malo. Iza te dvije riječi – interna komunikacija – krije se cijeli svemir emocija, povjerenja, razgovora, zajedništva. Cijeli svemir ljudi s kojima i za koje radiš.
Nekad glasnik, nekad strateg
Opis radnog mjesta? Podržavati i graditi zdravu radnu kulturu. Biti uvijek dostupan i spreman pomoći, informirati, educirati, zabaviti. Biti nekad glasnik, nekad strateg, akter, rame za plakanje ili navijač. Ponekad sve odjednom. Podizati atmosferu, pokretati inicijative, davati ljudima osjećaj da su vođeni, viđeni i cijenjeni. Činiti strategiju razumljivom, menadžment dostupnim, odluke logičnima. Biti nepresušno vrelo ideja, energije, osmijeha za sve. Moći i znati zaboraviti opis radnog mjesta i činiti ljude i ono što je njima važno – bitnima, vrijednima i vidljivima. Ne očekivati priznanja. Povezivati ljude izvan posla. Stvarati mostove između timova, odjela, sektora. Rušiti silose. Učiniti da kolege vide jedni druge kao ljude, s osobnim pričama i strastima, problemima, veseljima. Spojiti nespojivo, podržati sportaše, volontere, kreativce. Stvoriti osjećaj u svakom zaposleniku da nije samo broj. Kreirati prostor i vrijeme za razgovor, za postavljanje pitanja, za slušanje, za slavljenje uspjeha i priznavanje failova, za druženje, za neslaganje. Moderirati razgovore, usmjeravati fokus. Uperiti reflektor na pojedinca, projekt, prekretnicu u poslovanju, sjajan poslovni rezultat. Prenositi informacije, davati kontekste, povezivati ljude…
Malo li je?
Način na koji se unutar kompanije razgovara zadaje ton svakom danu, svakoj suradnji, svakoj interakciji. Način na koji se unutar kompanije razgovara udara temelje korporativnoj kulturi. Način na koji se unutar kompanije razgovara definira kakvu će sliku o kompaniji vaši zaposlenici slati u svijet.
Način na koji se u mojoj banci razgovara su trenuci kad ti kolega u hodniku kaže: “Hvala što si od onog našeg volontiranja napravila priču.” Način na koji se u mojoj banci živi je kada ti srce naraste za dva broja jer vidiš ljude kako se na sportskim terenima bore za medalju, ali još više za tim… i onda o tome napravite video tako da svi vide i svima srce bude puno, kao i tebi. Način na koji se u mojoj banci radi i razgovara je kada na “town-hall” sastanku s predsjednikom Uprave, zaposlenici bez ustručavanja propitkuju procese, predlažu optimizacije ili postavljaju pitanje: “Zašto su nam na novim šalterima ladice s desne strane tako nisko, bole me leđa od saginjanja?” Zato što je bol u leđima nekad važnija od svake strategije. Način na koji se u mojoj banci ponaša je kad ozbiljni bankari u internom “live-streamu” pričaju o osobnim iskustvima hodanja po Caminu i otvore se potpuno, a tebi je toplo oko srca jer je tvoj tim još jednom stvorio prostor za iskrenost. Način na koji se u mojoj banci razgovara, živi i radi su poruke koje nakon takvih iskrenosti kolegice i kolege šalju jedni drugima: “Ostavljaš trag koji je nemoguće izbrisati i sjaj koji je nemoguće ugasiti.”
Trebaju vam ljudi
Disclaimer: za osmijeh na licu, zadovoljstvo odrađenim poslom i ispunjene KPI-jeve jednog internog komunikatora prijeko su vam potrebni HR, kao vaša i vi njihova lijeva i desna ruka, CEO koji vam daje resurse, koji razumije važnost komunikacije i kulture, koji sudjeluje i dostupan je za vas i za ljude uvijek i svuda, menadžment tim koji puše s vama u isti rog i zna da ste partneri u dobru i zlu. Tim kojem ništa nije teško. Na kraju, trebaju vam ljudi. Oni za koje i s kojima komunicirate. Oni koji vam vjeruju jer znaju da nećete prepričati što su vam u povjerenju rekli tijekom kratke vožnje liftom. Oni s kojima ste plakali nakon nepravdi, oni s kojima ste nebrojeno puta nazdravili na team buildingu, oni s kojima ste se veselili nakon sportskih uspjeha. Oni koji vam dolaze sa svojim problemima i veseljima, s pitanjima i odgovorima. Oni za čiji stol na kavu uvijek možete sjesti nepozvani i biti dragi gost. Oni na koje se možete osloniti i oni koji znaju da se mogu nasloniti na vas. Oni koji uvijek za vas imaju onaj mali trač, kao začin za dan.
Ako sve to nemate… onda ova moja priča nema smisla i nikad nećete moći voljeti svoj posao onako kako ga ja volim. Ali, ako imate – onda ste sretan čovjek i sretna je kompanija koja vas ima – i to je priča koju vrijedi pričati.
