Nakon tri uzastopna mjeseca usporavanja, inflacija u Hrvatskoj u kolovozu je ponovno ubrzala dosegnuvši 3,7 posto prema harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (HICP), koji omogućuje usporedbu među članicama EU-a. To je četiri desetinke postotnog boda više od prosječne inflacije u europodručju od 3,3 posto.

Hrvatska je s Grčkom, prema prvoj procjeni Eurostata, na sedmom mjestu među 21 članicom europodručja. U samo nekoliko mjeseci tako je s ovogodišnjeg inflacijskog vrhunca, kada je u travnju s 4,9 posto imala najvišu stopu u cijelom europodručju, pala na sedmo mjesto, ali se ni nakon tromjesečnog usporavanja nije spustila ispod europskog prosjeka.

Ciljanu inflaciju od dva posto, ili nižu, Hrvatska je posljednji put imala prije više od pet godina, u ožujku 2021., kada je iznosila 1,6 posto, prema Eurostatu. Nakon toga je već u travnju porasla na 2,1 posto i dalje nastavila kontinuirano rasti.

Iako se domaća inflacija nakon proljetnog vrhunca znatno spustila, i dalje se ne približava europskom prosjeku onoliko brzo koliko bi se moglo očekivati iz njezina višemjesečnog usporavanja. No još je važnija razlika ispod površine, kada se iz ukupnog indeksa isključe najvolatilnije komponente.

Sezonski obrazac

Iako ukupna inflacija i u Hrvatskoj i u europodručju raste, kretanje temeljne inflacije pokazuje drukčiju sliku. Prema uobičajenoj mjeri koja isključuje energiju i neprerađenu hranu, temeljna inflacija u Hrvatskoj u kolovozu je iznosila oko tri posto, nakon srpanjskih 3,6 posto. U europodručju je također usporila, na 2,4 posto, s 2,5 posto mjesec ranije.

Hrvatska inflacija nije viša od europske samo zbog ovogodišnjeg snažnog rasta cijena energije. I nakon isključenja najvolatilnijih komponenti, domaći cjenovni pritisci unatoč tome što posljednjih mjeseci slabe ostaju snažniji nego u europodručju. Upravo je zato važno pratiti temeljnu inflaciju koja bolje pokazuje koliko se početni cjenovni šok proširio na ostatak gospodarstva i koliko bi se mogao zadržati. Hrvatska tako u novu fazu europske inflacije ulazi s temeljnom koja je i dalje viša od europske, ali se, poput nje, kreće prema dolje.

Struktura domaće inflacije pokazuje koliko se njezina slika promijenila u odnosu na prethodne valove porasta razine cijena. U kolovozu su cijene energije bile 17,4 posto više nego godinu prije, a usluge 7,2 posto, dok su cijene hrane, pića i duhana porasle tek 0,1 posto. Istodobno su industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije pojeftinili 1,3 posto. Ukupnu inflaciju sada snažno podižu energija i usluge, dok dvije velike skupine potrošačke košarice više ne stvaraju gotovo nikakav inflacijski pritisak.

Ljetna inflacija sve je manje i priča o turistima. Cijene restorana i hotela i dalje rastu brže od ukupnih potrošačkih cijena, ali njihov doprinos inflaciji posljednjih je godina sve manji. U srpnju 2022. cijene hrane dale su najveći doprinos mjesečnom rastu potrošačkih cijena, dok su restorani i hoteli poskupjeli 4,9 posto. Godinu dana kasnije, u srpnju 2023. upravo su restorani i hoteli, s rastom cijena od četiri posto, dali jedan od najvećih pojedinačnih doprinosa mjesečnoj inflaciji.

Usklađenost

Klik, narudžba, dostava – a što se zapravo događa iza kulisa?

Šesta sezona

Otvorene 32 stipendije za male poduzetnike: prvi put prijaviti se mogu kandidati iz svih djelatnosti

U srpnju 2025. taj je sezonski obrazac ponovno bio vidljiv, no već u kolovozu njihov se utjecaj znatno smanjio, dok je najveći doprinos mjesečnom rastu došao od stanovanja. Ove godine promjena je još očitija. Prema prvoj procjeni DZS-a, u kolovozu 2026. usluge su na godišnjoj razini poskupjele 7,2 posto, ali hrana, piće i duhan samo 0,1 posto, dok je ukupnu inflaciju prije svega pogurao energetski šok sa spomenutih 17,4 posto rasta.

Još krajem srpnja ministar financija Tomislav Ćorić očekivao je da će inflacija u Hrvatskoj na ciljanih dva posto pasti do prvog tromjesečja 2027. Nakon kolovoškog ubrzanja oprezniji je i postizanje tog cilja premješta na kraj sljedeće godine.

“Rapidnog pada cijene energenata vjerujem da neće biti. Cijene energenata će i dalje vući inflaciju gore i to je jako teško nadoknaditi u drugim segmentima. Vjerujem da ne možemo očekivati rapidno smanjenje inflacije u ovoj godini. Ako ne dođe do deeskalacije sukoba na Bliskom istoku, ni do nekog velikog smanjenja ne može doći”, izjavio je komentirajući kolovošku inflaciju.

Europska središnja banka sada se suočava s inflacijskim šokom koji je po svojem uzroku bitno drukčiji od onoga iz 2021. i 2022. godine. Tada su se istodobno preklapali poremećaji u opskrbnim lancima, snažan oporavak potražnje nakon pandemije, rast cijena energije i snažna fiskalna potpora. Ovogodišnji rast inflacije zasad gotovo u cijelosti proizlazi iz energetskog šoka na strani ponude, dok su potražnja i javne politike imale tek manjeg utjecaja. To je i razlog zbog kojeg ECB današnju situaciju ne promatra kao ponavljanje prethodnog inflacijskog vala.

“Nepovoljni čimbenici na strani ponude energije činili su oko 90 posto povećanja energetske inflacije između siječnja i svibnja 2026. U tom su razdoblju monetarne i fiskalne politike imale tek blagi učinak na smanjenje energetske inflacije”, naveli su ekonomisti ECB-a Kristina Barauskaitė Griškevičienė i Claus Brand u analizi.

Prostor za reakciju

ECB ne može utjecati na cijenu nafte, plina ili električne energije, ali može reagirati ako se njihov rast počne širiti na ostale cijene, plaće i inflacijska očekivanja. U lipanjskim projekcijama središnja banka u Frankfurtu već je procijenila da će se dio viših troškova energije preliti na hranu, robu i usluge, a u svojim analizama upozorava da bi dulje trajanje energetskog šoka povećalo rizik od takvih neizravnih i sekundarnih učinaka.

Za sada nema mnogo znakova da se energetski šok široko prelijeva na ostale cijene. ECB-ova analiza pokazuje da su temeljni pokazatelji inflacije zasad ostali pod kontrolom, dok su se pritisci na ulazne troškove, očekivane prodajne cijene i opskrbne lance nakon početnog pogoršanja počeli smanjivati. I plaće zasad ne pokazuju snažnu reakciju na energetski šok: rast ugovorenih plaća usporio je u prvom tromjesečju, a ECB ocjenjuje da zasad nema dokaza o sekundarnim učincima koji bi bili povezani s plaćama.

Za Hrvatsku je problem što u novi europski inflacijski ciklus ulazi s višom razinom domaćih cjenovnih pritisaka pa će i eventualno smirivanje energetskog šoka dočekati s inflacijom koja je i dalje iznad europskog prosjeka. Iako se temeljna inflacija blago snizila, najveći rizik za daljnje ubrzavanje ukupne inflacije neće biti ono što se već dogodilo s energijom, nego mogućnost da se njezin rast postupno prelije u širi krug cijena.