Informatičko je tržište u Hrvatskoj 2013. vrijedilo 6,17 milijardi kuna, dok su poslovi u postupcima javne nabave robe i usluga u IT sektoru, prema  istraživanju Briefing e-servisa, iznosili 1,13 milijardi kuna, računajući i okvirne sporazume.

To jest rast od 12 posto u odnosu na 2012., ali je IT sektor lani gotovo 82 posto svojeg biznisa ostvario zbog potražnje privatnog sektora. Tek 18 posto robe i usluga isporučio je državi. Što se softveraša tiče, stanje je i lošije: u istraživanju se navodi da je softverskih ugovora, ne računajući okvirne sporazume, zaključeno u iznosu 240 milijuna kuna, pritom 25 posto čine licencije sofvera i njihovo održavanje. Blagi rast državne potrošnje u IT sektoru u središte stavlja razvojna pitanja. Hoće li država napraviti zaokret u pogledu strateškog pozicioniranja sofverske industrije s horozintom prema kojem bi tvrtke mogle planirati biznis te što će se činiti na planu reforme državne uprave? Pretpostavka rasta korijenite su promjene u sustavu državne uprave.

Struktura usluga trebala bi se brže mijenjati prema profesionalnim uslugama i softverskoj komponenti te bi u slučaju navedenih promjena poslovi IT tvrtki s državom mogli skočiti na 35 posto, izjavio je za Poslovni dnevnik novi predsjednik Udruge hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera CISExa Nikola Dujmović, inače predsjednik Uprave Spana. Navedenih 18 posto pokrvenosti informatičnog tržišta javnog nabavom, ističe,  ispod je razvojnih potreba države, dok s druge strane i sam IT sektor u poslovima s državom bilježi spor napredak. Iako na kapaljku, javnu nabavu država stalno povećava i shodno svojoj sve praznijoj blajani zapravo puno troši na IT sektor, no problem je što se istodobno ne odriče državnih službenika koji se bave papirologijom. Lani su javni naručitelji objavili četiri posto više poziva na nadmetanje i obavijesti o namjeri sklapanja ugovora o javnoj nabavi u odnosu na preklani.

Objavljeno je i šest posto više obavijesti o sklopljenim ugovorima: preklani je 14 posto rezultata nadmetanja ostalo nepoznato, a lani 12 posto, što predstavlja ugovore u iznosu 60 milijuna kuna. To znači da ni transparentnost javne nabave, iako ništa ne stoji te je zakonski obvezna, ne napreduje onoliko brzo koliko bi trebala. Direktorica Briefing e-servisa Tatjana Korceba-Huić kaže da su taj kriterij transparentnosti kreirali i promovirali radi podizanja svijesti građana da je normalno da očekuju i zahtijevaju stopostotnu transparentnost svih postupaka.

"Transparentnost uglavnom ima skroman rast, iz godine u godinu, u svim segmentima koje smo analizirali, ali još je prevelik postotak rezultata nepoznat. On može biti proporcionalan ostatku državne potrošnje u ovom sektoru, ali može biti i enormno velik. Mi to ne znamo. U svakom slučaju, ostavljen je prostor za nagađanje, čemu nema mjesta. Postoji Zakon o javnoj nabavi i članak koji definira da se rezultati moraju objaviti, pa se nameće pitanje zašto se to ne poštuje. Zakone možemo donositi, dopunjavati i usklađivati za zakonodavstvom EU, ali morali bismo ih i poštovati i provoditi jer inače nemaju smisla", zaključuje Korceba-Huić.