Ekipa HRT-ovog magazina Labirint obišla je Hum na Sutli, malo mjesto 50-ak kilometara sjeverozapadno od Zagreba i snimila priču o njegovim stanovnicima koje nije uništila hrvatska privatizacija.
U Humu na Sutli stopa nezaposlenosti je oko 2 posto, natalitet je visok, tvrtke zapošljavaju cijele razrede, ističu s HRT-a. Riječ je o maloj općini s velikom industrijom, a ovdje se od stakla živi već stoljeće i pol, ono je simbol mjesta.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Pametni, vrijedni, pedantni zagorci. Zagorci su uvijek birali pametne i bistre vođe….Ovo je čist primjer kulture i mentaliteta, a samim time i uređenosti društva i industrije…Malo mjesto, a dvije velike strojarske firme…
već godinama ovakve vijesti dolaze isključivo iz zagorja, istre ili međimurja. to su očito sredine gdje se šuti i radi, dok se drugdje stalno nešto kuka i nariče i proziva. zasukati rukave, pogledati kako sam možeš promijeniti sebe i svoju okolinu i kako unaprijediti posao sam, bez pomoći drugih – to je recept. sve ostalo su bajke i nemaju veze sa poduzetništvom.
Eto kako novinari temu fokusiraju na trivijalne stvari, potpuno promašujući poantu.
Jednak uspjeh bi postigli BILO GDJE u Hrvatskoj, samo da im se pusti da investiraju, a uspješni su jer su izvoznici i ne ovise o crnoj rupi hrvatske ekonomije.
Hum na Sutli se razlikuje od Hvara, Dubrovnika, Zagreba, Splita ili Rijeke samo po tome što tu političari očito vjeruju proizvodnji i nema besposličara-ekologa da sprječavaju investicije. Mogao bih se kladiti da bi eko-udruge i opstrukcije u uredu za prostorno uređenje učas blokirale ovu istu tvornicu da je u Zagrebu.
Također, u Zagrebu ili Rijeci bi previsoke, reketarske komunalne naknade i kaos u prometu smanjili profitabilnost ove proizvodnje. To su gradovi rezervirani za SDP činovnike-neradnike i njihovu rodbinu i kumove. U Splitu pak nisu u stanju niti formirati jednu jedinu proizvodnu zonu, pa investirati ne bi mogao ni neki alkemičar.
drugim riječima razlika je u POLITIČARIMA i spremnosti glasačke mase da prihvati s-anja političara, a ne u podneblju, krajoliku, čak ne ni u stručnosti radne snage.
Bravo Zagorci. Ponosni smo na vas mada vas svi blate!!
Uključite se u raspravu