Dosad smo bili samo konzumenti EU politika, sada se stvari mijenjaju

Autor: Poslovni.hr , 30. lipanj 2013. u 22:00
Aida Liha, prodekanica VERN-a za međunarodnu suradnju i cjeloživotno obrazovanje/Marko Lukunić/PIXSELL

Na razini pojedinca niz je prednosti članstva u EU, primjerice u području zaštite potrošača, ili prava za koje možemo tražiti pojašnjenje na europskoj instanci, koja reagira nezamislivo brže od nacionalne.

Prodekanica za međunarodnu suradnju i cjeloživotno obrazovanje te Erasmus koordinatorica na VERN-u Aida Liha bivša je studentica prestižnog College of Europe.

Magistrirala je na administraciji i politici EU. Bavi se regionalnom politikom i tema doktorskog rada su joj policy promjene u regionalnoj politici uvjetovane pretpristupnim razdobljem u Hrvatskoj. Ima višegodišnje iskustvo u savjetovanju na EU projektima, a održala je niz  edukacija i treninga za  gradove i općine, razvojne agencije, medije te studente u Hrvatskoj na temu donošenja odluka u EU, budućih scenarija EU, kohezijske politike, upravljanja projektima i slično. Članica je Nacionalnog savjeta za inovacije i Europskog edukacijskog foruma. 

Kako gledate na današnju Europsku uniju i što će biti njen smjer razvoja?
Europska unija dinamičan je sustav sui generis, koji se razvija gotovo pa po zadanoj logici koju je Helen Wallace svojevremeno nazvala 'policy klatno'. Na taj je način slikovito prikazala dinamiku donošenja odluka i razvoja u Uniji koji se primjenjuje i danas. Klatno se kreće od nacionalnih sustava prema europskim i transnacionalnim sustavima koji se nalaze na suprotnom kraju klatna. Na svakoj od strana nalazi se 'magnetsko polje' koje privlači donositelje odluka i ostale aktere koji se kreću u smjeru fuzije ka europskim politikama i rješenjima, ili difuzije uvjetovane zahtjevima nacionalnih vlada. Jasno je da pristupamo Uniji u turbulentnom razdoblju gospodarske krize i ozbiljnog propitivanja budućnosti Europske unije, što je, usudila bih se reći, klasičan scenarij ili točka preokreta u razvoju Unije prije sljedeće reforme. U skoroj budućnosti nazire se još jedna strukturna promjena Unije. O njezinom smjeru i potencijalima za fleksibilnu integraciju u kojoj svaka država integrira samo one politike koje može 'apsorbirati' (pa onda imamo grupu zemalja koje su napredne i grupu onih koje zaostaju, što je nepovoljan scenarij) odlučuju same države članice i još važnije – nacionalni izbori (poput onih u Njemačkoj). Činjenica da o budućem formatu integriranja odlučuju države članice, a ne europske institucije, daju naslutiti u kojem smjeru bi se Unija mogla kretati.

Što smatrate temeljnom, najvećom prednošću ulaska Hrvatske u EU? Je li to pristup novcu i tržištu, ili ipak nešto treće? 
Prednost našeg članstva je ravnopravno sudjelovanje u budućnosti koja je zajednička za cijelu Europu, u njezinim politikama, donošenju odluka, te predlaganju rješenja unutar kluba država. Na razini pojedinca niz je prednosti primjerice u području zaštite potrošača, ili prava za koje možemo tražiti pojašnjenje na europskoj instanci, koja na naše potrebe reagira nezamislivo brže od nacionalne. Na razini moje struke, prednost je konačno upravljanje razvojem i uvođenjem nove paradigme ulaganja u razvoj u Hrvatskoj. Netko će kazati kako je Hrvatska premala država da bi se uspjela izboriti za sebe. Ali, nemali broj puta dogodilo se da su upravo takozvane male države u okviru koalicija djelovale kao pokretači promjena. Vjerujem da je to moguće, uz dobru pripremu i uz preduvjet da raspolažemo jakim vodstvom, nacionalnim strateškim interesima koje time branimo, poznavanjem načina rada u EU i stručnim timovima.

Hrvatska ulazi u EU kao jedna od najsiromašnijih članica, što znači da bi od europske kohezijske politike trebala izvući maksimum da to promijeni. Kakva su vaša očekivanja? 
Kolege iz tijela zaduženih za pripremu i programiranje pomoći za drugu polovicu 2013. i sedmogodišnje razdoblje od 2014. do 2020. imaju ogromnu odgovornost koje su svjesni i u zadanim okolnostima rade odličan posao. Ne smije se smetnuti s uma da će tijela koja će biti nositelji strukturnog financiranja u nešto više od pola godine proći kroz dvije vrste akreditacije za rad, što je i za najrazvijenije sustave iznimno zahtjevan posao. Niti jedna država kandidatkinja nije prolazila kroz složen i zahtjevan proces pregovora i prilagodbe, posebice u svjetlu činjenice da o konačnom obliku druge akreditacije za rad s EU fondovima Europska komisija još uvijek nije donijela konačnu odluku. Dakle pripremamo se za nešto za što ne znamo kako će izgledati. Istodobno naše će pristupanje Uniji zahtijevati prije svega promjenu razmišljanja i mentaliteta u smislu prihvaćanja da smo sad i mi dio odlučivanja, sustavnog nadzora te država koju se pita za mišljenje. Naime, cijelo desetljeće aktivno smo bili konzumenti zadanih policy uzoraka i zadanih uvjeta i politika, ne i donositelji istih. Od 1. srpnja to se mijenja i trebat će neko vrijeme da prihvatimo tu ulogu. Mislim da nas čeka svojevrsna šok terapija, ali ona koja vodi u dobrom smjeru, u smjeru pravilnog promišljanja razvoja i razvijenosti, koja svjetlo baca na stvarne nositelje razvoja kao što su regionalni akteri poput gradova, poduzetnika, gospodarstva, nevladinih udruga, socijalnih poduzetnika ili visokog obrazovanja. Za zemlju poput Hrvatske izuzetno je važno spojiti sve raspoložive resurse i surađivati na svim razinama. Upravo nas je EU nakon više od deset godina stagnacije prisilio na donošenje Zakona o regionalnom razvoju te na uvođenje drugačijeg promišljanja razvijenosti, u duhu partnerstva. Takav se pristup može samo dalje polirati i razvijati, ali nikako otići na točku s koje smo stigli. To me veseli i mislim da ćemo u konačnici postati uspješni. 

Čini se da je jasnije što mi možemo očekivati kao prednost članstva. Što je tu za EU, po vama? U nekim članicama, poput Njemačke, u medijima nisu baš prevladavali pozitivni tonovi, imidž nam je prilično loš.  
EU jasno proširuje tržište, ali i sferu interesa, mira i stabilnosti na naše šire susjedstvo. Negativni tonovi koje spominjete ilustracija su stava dijela Europljana prema novim državama članicama ili prema mogućnostima za nova proširenja. Potrošnja na nerazvijene europske države bit će važna poluga za odlučivanje u predstojećim izborima u Njemačkoj.

Poljsku mnogi ističu kao zemlju koja je EU fondove posebno dobro koristila za razvoj. Možemo li primijeniti "copy-paste" princip, da ne gubimo vrijeme i prilike? 
Poljska je sve utjecajniji akter u europskoj areni i bit će zanimljivo promatrati ulogu Poljske u skorom (pre)oblikovanju budućnosti Unije. U smislu primjene iskušanih rješenja, mislim da je emulacija dobra sve dok je primjenjiva. Poljska jest odličan primjer kako iskoristiti mogućnosti koje se nude članstvom, ali istovremeno nedovoljno primjenjiv primjer posebice u smislu teritorijalne organizacije. Ipak, čini se da u posljednje dvije godine sustavno koristimo konkretna iskustva Poljske ali i primjerice Mađarske te gradimo znanja i 'regionalne kapacitete'.

Uvode se u razdoblju financijske perspektive 2014.-2020. uvjetovanosti i ex-ante nadzori za trošenje novca. Kako će to izgledati? Nužan je, koliko shvaćam, niz strategija i akcijskih planova, pa ih sada donosimo kao na traci….
U sljedećem polugodištu u Hrvatskoj moramo donijeti niz sektorskih strategija i analiza koje preciziraju razvojne probleme i služe kao objektivni pokazatelji potreba za ulaganjima, analizu mogućnosti usklađivanja procesa izrade prostorno-planske dokumentacije s procesom izrade razvojnih strategija na lokalnoj i regionalnoj razini i niz ostalih strateških dokumenata. Razlika između Hrvatske prije i poslije članstva bit će da ćemo se programskih i strateških dokumenata morati i držati. 

Što se na polju obrazovanja, usavršavanja, cjeloživotnog učenja sve otvara kao prilika s ulaskom u EU? 
To je mladima, ali i moru nezaposlenih, nova šansa.    Da, našim se građanima otvara lepeza mogućnosti od studiranja i rada u inozemstvu, prakse u inozemnim tvrtkama, usavršavanja i slično. 

Prednosti Erasmusa

Koordinatorica ste za europski Erasmus program na Vernu. Koja su vaša iskustva dosad, koriste li studenti i nastavnici dovoljno prilike za mobilnost i učenje u inozemstvu koej taj program pruža? 

Uvođenje Erasmus programa u bilo koju organizaciju zahtijeva promjenu u promišljanju upravljanja jer uvodi proces internacionalizacije organizacije, nove procedure praćenja mobilnosti, preciznog dokumentiranja, brojne pravilnike koji su u stalnoj izmjeni. U konačnici, osobno mi je zadovoljstvo pomoći mladima koji su doživjeli svoju malu pozitivnu osobnu transformaciju boravkom u inozemstvu. Također, zadovoljstvo je kad bivši Erasmus studenti žele napredovati, dalje raditi, razvijati se, učiti i nastaviti iskušavati se na 'stranom teritoriju'. Veliko je zadovoljstvo također slušati iskustva naših predavača po povratku s boravka u inozemstvu, tu imamo prostor za poboljšanja i vjerujem da ćemo ga iskoristiti. U cjeloživotnom obrazovanju svi skupa nalazimo se u procesu učenja.

Komentirajte prvi

New Report

Close