Potrošnja lubenica je kao i potrošnja piva – najbolje idu kad je termometar maksimumu. Neretvanski voćari tvrde kako se njihova lubenica do prije tjedan dana otkupljivala za 1,20 kuna, a onda je potražnja naglo stala.

Ako se sami nisu pobrinuli za prodaju na štandovima uz ceste i na tržnicama, mnogi nisu prodali ni kilograma jer je na hrvatsko tržište pokraj slatke domaće, koju je suša i dodatno zašećerila, stigla prezrela talijanska lubenica, doznaje Večernji list od voćara Nevena Matage iz Opuzena.

“Katastrofa. Žalosno je da je toliko turista u Hrvatskoj, a domaće lubenice nemate gdje prodati. Srce me boli kad vidim koliko ih je još na njivi. Uzgojimo ih, uberemo, stavimo u kontejnere, a trgovci ih samo odvezu i naplate tri puta više nego što smo mi na njih potrošili. Sad neće ni to.

Smatram da to nije ništa drugo nego ciljana akcija da se uništi domaća proizvodnja. Toliko vas iscrpe da vam se više ne da raditi i odustanete”, objašnjava ogorčen Mataga i što trgovcima nisu “zanimljivi” plodovi ispod šest i iznad 12 kilograma, traže specijalnu kilažu.

U trgovačkim lancima koje smo obišli, hrvatsko porijeklo robe raritet je koji treba tražiti povećalom, pogotovo ako se zna da je godina za voće i povrće općenito bila loša, i ne samo u Hrvatskoj – od hladnog proljeća, mrazova, do sušnog i vrelog ljeta. Dinje, kupine i maline.

uglavnom su domaće, dok je grožđe iz BiH i Italije, jabuke iz Slovenije, limun iz Argentine, breskve i kruške iz Španjolske, nektarine iz Italije i Turske, a šljive – iz Moldavije.