Premda je potpuno opremljena, Veletržnica ribe Tribunj zjapi pusta od rujna 2013. Umjesto žamora i trgovanja ribom stvara troškove, a time i gubitak.

U funkciju neće prije listopada, a možda i kasnije, najavljuju iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, u čijim je rukama sudbina tribunjske veletržnice jer ono udara zadnji pečat prije početka rada davanjem dozvole za koncesiju na pomorsko dobro.Iako bi u punu funkciju mogla već za dan-dva jer, u objektu u koji je uloženo gotovo 15 milijuna kuna nedostaje samo riba, birokratskom se stroju ne žuri. Taj tromi sustav svojim ne zagovara transparentnost i uređeno tržište, već potiče sivu ekonomiju na nacionalnom tržištu ribe.Inicijativa o Veletržnici ribe Tribunj datira iz 2007., kad je osnovana ribarska zadruga Adria, istoimena tvrtka registrirana je 2009., a gradnja objekta počela je potkraj 2011. Veći dio novca stigao je iz europskog pretpristupnog fonda IPA, pa prijete i sankcije, povratak eura natrag u blagajnu Bruxellesa zbog nemara hrvatske birokracije.

Međuresorna neučinkovitost
Tko je u proteklih sedam-osam godina u kojima je rasla Veletržnica Tribunj više zakazao, nemoguće je detektirati. Na sceni je međuresorna neučinkovitost, no dok državni činovnici uredno primaju plaću, tribunjska veletržnica umjesto prihoda i zapošljavanja gomila gubitke. Nad njom se prepliću ovlasti Ministarstva poljoprivrede, koje je i suvlasnik (25%), te Ministarstva pomorstva. I dok od ministra Tihomira Jakovine nismo dobili odgovor na upit zašto veletržnica nije u funkciji, iz kabineta ministra Siniše Hajdaš Dončića u odgovoru su se više bavili poviješću nego činjenicom da bi se problem mogao riješiti u 48 sati samo da ima više volje i suradnje između te dvije adrese.

Veletržnica je sagrađena na pomorskom dobru ribarske luke Tribunj, kojoj je koncesija istekla završetkom 2013. Lani je promjenama Urbanističkog plana uređenja naselja Tribunj promijenjen i značaj luke, ušla je u kategoriju luka posebne namjene od značaja za Republiku Hrvatsku.A to, objašnjavaju u Ministarstvu prometa, znači "ovlaštenje Vladi RH za raspis natječaja za dodjelu koncesije za postojeću izgrađenu ribarsku luku Tribunj. Prije objave natječaja za koncesiju morala se utvrditi granica lučkog područja, o čemu je Šibensko-kninska županija obaviještena u studenome 2013. Županijsko povjerenstvo za granice ministru Hajdaš Dončiću prijedlog o granicama dostavilo je potkraj prosinca 2013., a rješenje je postalo pravomoćno u ožujku 2014. Ovo Ministarstvo smatra izvjesnim, stoji u odgovoru iz kabineta Hajdaš Dončića, da će Vlada odluku o javnom natječaju objaviti do kraja srpnja ove godine te da će do kraja listopada uslijediti i stavljanje ribarske luke u punu funkciju.
 

Tek potom u funkciju može i Veletržnica Tribunj.Recept za stavljanje Veletržnice u funkciju za 48 sati u zakonu je o komunalnom gospodarstvu, koji za infrastrukturne objekte od posebnog značaja dopušta izravno davanje koncesije. Ribarska luka i Veletržnica smještena na njezinu gatu od posebnog su značaja ne samo za za ribare Tribunja i Dalmacije nego i širu lokalnu zajednicu. Tko jamči da se na natječaj za koncesiju neće javiti više zainteresiranih i što ako Veletržnica ne ponudi pobjedničke uvjete?Ne spotiče se o birokraciju i probleme samo tribunjska veletržnica. Prva veletržnica u novijoj hrvatskoj povijesti otvorena je u listopadu 2007. u Rijeci uz investiranje oko 13 milijuna kuna, druga već u prosincu 2008. u Poreču uz trošak od 19,4 milijuna kuna. Do 2010. obje su punile medije naslovima o sve uspješnijem poslovanju, a onda je krenulo nizbrdo.

Riječka je čak i 2010. zaključila uz gubitak veći od milijun kuna, u prosincu 2012. otvoren je stečaj, no zbog nedostatka sredstava likvidirana je u ožujku ove godine.Ona u Poreču pak 2013. je zaključila uz gotovo zanemarivu dobit, no znakovitija od sitne dobiti jest činjenica što u sudskom registru piše da joj je "osnovna djelatnost trgovina na veliko ostalom hranom". Upućeni tvrde kako zapravo služi samo kao skladište, dok se sva izlovljena riba, u dvojbenim okolnostima, ne (pre)proda talijanskim kupcima.Ministarstvo poljoprivrede u tri veletržnice uložilo je više od 15 milijuna kuna poreznih obveznika i u svakoj drži po 25 posto udjela. Ministar Jakovina još je u rujnu 2012. najavio kako će Ministarstvo uskoro izaći s "nekakvim rješenjem" te da će 2013. biti prijelomna za funkcioniranje veletržnica. Ušli smo u ljeto 2014. a rješenja još nema. Kada je otvarana veletržnica u Rijeci, govorilo se o velikom koraku k eliminiranju sivog tržišta ribe, no čini se da je sivo tržište već progutalo veletržnice na dvijema lokacijama, ostaje vidjeti hoće li i u Tribunju, čiji rad birokracija stopira mjesecima.
 

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

'Talijani rade nered'
Predsjednik Nacionalnog savjeta za ribarstvo Petar Baranović vjeruje da će tribunjska Veletržnica uskoro ipak proraditi. I on zagovara primijenu rješenja po zakonu o komunalnom gospodarstvu, što Vlada može donijeti uredbom, jer bi ribari mogli izgubiti utakmicu za koncesiju po pravnom okviru koji gura Ministarstvo mora.Osim što su nam zakoni međusobno u konfliktu, problem je i što nikome od trgovaca ribom ne odgovara da funkcioniraju veletržnice, a ni ribari nemaju obvezu izlov ponuditi kroz veletržnicu, ističe Baranović. Glavni uzročnici nereda su talijanski trgovci koji ovdje ribu kupuju i više od 25 godina. Ribari su upali u zamku ovisnosti, trgovci ih ucjenjuju cijenom, ali im daju avanse nađu li se u problemima.

Taj začarani krug može i mora presjeći država propisom da se trgovanje ribom može odvijati isključivo kroz veletržnicu, upozorava Baranović. Otkriva da je bilo i izravnih prijetnji ribarima od trgovaca, daju li izlov na veletržnicu, brisat će ih sa svoje liste."Dok se aktere u trgovini ne prisili da ribu kupuju na veletržnici, neće opstati nijedna", ocjenjuje Baranović, koji smatra i da svaka obalna županija mora imati veletržnicu. Poreč i Rijeku treba oživjeti, Tribunju što prije dati koncesiju te izgraditi još u Zadru, Splitu i Dubrovniku. Promet preko veletržnica najbolja je evidencija, u gram će pokazati o kojim se količinama izlova radi i usto potpuno će suzbiti sivo tržište, ističe Baranović. 

Poljoprivreda bez riba

Veletržnica nema u strategiji

Nacionalni strateški plan razvoja ribarstva izrađen u Ministarstvu poljoprivrede 2013. riječ veletržnica spominje samo jednom. Razvoj sustava ribarskih luka, otkupnih stanica i veletržnica dodatno pridonosi boljoj organizaciji tržišta proizvoda ribarstva i stavlja pod nadzor i kontrolu, ponajprije segment ribolova, stoji u tom dokumentu. No, već u sljedećoj rečenici kaže se: "Kanali prodaje i organizacija tržišta razlikuju se za bijelu i plavu ribu. Najveći udio ulova bijele ribe nakon prve prodaje namijenjen je izvozu (tržište EU), dok ulov male plave ribe predstavlja i sirovinu za konzerve, industriju soljenja i hranu u uzgoju tuna. U kratkoročnim ciljevima samo se u naslovu navodi "jačanje tržišnih kapacitetta", a kako će ono biti postignuto, ni riječi. Veletržnica nema ni u dugoročnim strateškim ciljevima, samo se ističe kako "RH želi unaprijediti transparentnost tržišta i njegovo uređenje, proizvodnju i prodaju."

Kako rade drugi?

U Italiji 60 burza ribe, u Norveškoj stroga kontrola

Otvaranje Veletržnice ribe u Rijeci 2007. dogodilo se točno 70 godina nakon što je 1937. osnovana Riblja burza na Sušaku. Vanja Seršić, zaposlenik u Primorsko-goranskoj županiji, usporedio je propisnike koji su regulirali trgovanje na veletržnici ribom u 70 godina. Osnovna je razlika da su ribari 1937. ribu morali predati na veletržnicu, a sada ne moraju. Funkcioniranje riblje veletržnice danas je u Hrvatskoj određeno nedorečenim propisima. U svijetu i danas postoje države (Norveška), gdje su ribari obvezni predati svoje ulove izravno u matičnim lukama iz kojih isplovljavaju i gdje moraju uploviti u određeno vrijeme. Time se sprječava siva ekonomija i obavlja kontrola i praćenje ribe od ulova do stavljanja u promet.U Italiji radi oko 60 burza ribe, među većima je ona u Choggiji, udaljenoj 50 kilometara od Venecije, koja na dan proda oko 60 tona ribe i ostalih morskih plodova u vrijednosti većoj od 200.000 eura, od čega je više od 20 posto iz uvoza. Aukcija počinje u četiri ujutro i gotova je u nepunih sat vremena, kako bi riba već do osam sati bila na ribarnicama u velikim gradovima, poput Rima i Milana, jer poslije toga kamioni dostave ne smiju u gradove. Na talijanskim burzama ribe isključivo mogu kupovati registrirani veletrgovci ribom.

HOK se odmaknuo od domaćih problema

Umjesto da pritišću mjerodavne doma, dali naputak za Italiju  

Umjesto da pritisne mjerodavne da ožive trgovanje ribom u veletržnicama, Hrvatska obrtnička komora u travnju je objavila naputak o uvjetima na veletržnicama u Italiji. Prema pravilima EU, hrvatska plovila mogu istovariti ribu u talijanskim lukama ako prethodno nadležnoj lučkoj kapetaniji putem VHS-a ili na drugi način četiri sata prije ulaska u luku pošalju tzv. prethodnu obavijest. Obavijest mora sadržavati: identifikacijski broj i ime plovila, ime odredišne luke i svrhu uplovljavanja, datume izlaska u ribolov i zemljopisna područja na kojima su ostvareni ulovi (FAO zona), predviđeni datum i vrijeme dolaska u luku, količine svih vrsta izlovljene ribe… No, kako nacionalni propisi o označavanju ribarskih plovila, upozorava HOK članstvo, nisu u skladu s člankom 6. uredbe EK br. 404/2011, hrvatska plovila koja ulaze u teritorijalno more druge države članice EU i nisu označena u skladu s Uredbom mogu biti sankcionirana. Talijanska nadležna tijela dužna su podatke iz prodajnog lista dostaviti Upravi ribarstva RH.