Hrvatska elektroprivreda u petak je napokon zaključila dugo pripremanu prodaju obveznica na svjetskom tržištu. Iznos od pola milijarde američkih dolara izdaje se na pet godina i uz kamatnu stopu od šest posto, a potražnja investitora bila je 2,7 milijardi USD ili pet i pol puta veća od konačnog iznosa zaduženja koje će se dijelom iskoristiti za refinanciranje postojećih kredita, a dijelom za kapitalne projekte. Hepovcima je sigurno laknulo, a kod prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića izazvalo je i pravi ushit.

Istu je večer na Dnevniku HTV-a osobno obznanio te rezultate. Nije štedio riječi hvale. "Mogli smo dobiti i gotovo tri milijarde dolara da smo tražili", "gotovo nezapamćen interes investitora", "nikada u zadnjih pet godina, otkako je počela svjetska kriza, hrvatska država, a ne kompanija, nije se ovako jeftino uspjela zadužiti", nabrajao je. Njegov ushit dijelom se sigurno može pripisati i strepnji uoči završnog ogleda s investitorima. Samo nekoliko dana prije početka tzv. roadshowa iz tog se posla, naime, povukao Deutsche Bank, jedan od triju prvotno izabranih aranžera (uz Morgan Stanley i UniCredit). To se, najblaže rečeno, događa jako rijetko u tom biznisu, komentiraju investicijski bankari, a dodatno je neobično što je to napravio Deutsche Bank koji je u posljednjih 20-ak godina u Hrvatskoj odradio niz projekata zaduživanja i financijaši ga često opisuju kao 'home bank' hrvatskih javnih financija. Povlačenje Deutsche Bank izazvalo je stoga razna nagađanja o razlozima, ali pravi su i dalje nepoznanica.

No, poznato je da na HEP-ovu putu priprema za obveznice to nije bila i jedina kritična točka. Natezanja je bilo i oko takozvanog mostnog kredita koji su aranžeri trebali u međuvremenu osigurati za refinanciranje obveza po nekim kratkoročnim kreditima HEP-a. Upravo nešto zakašnjelo rješavanje pitanja te premosnice mnogi smatraju i okidačem koji je potaknuo rejting agenciju S&P na snižavanje rejtinga HEP-a usred priprema obveznica. Kad se svim tim pehovima doda izrazito nepovoljna hidrološka situacija koja je pogodila HEP-ovo poslovanje, nekako se čini 'pravednim' da je na kraju barem s (pomicanim) tajmingom izdanja bilo nešto sreće. Uslijed ekspanzivne politike vodećih centralnih banaka financijskim tržištima ne manjka likvidnosti, a to utječe na referentne kamate i premije rizika omogućujući lakše namirenje apetita za zaduživanjem. U tom kontekstu treba promatrati i cijenu HEP-ova zaduženja i u tom smislu teško je govoriti baš o megauspjehu. Iako je riječ o izdanju bez državnog jamstva i kompaniji s nižim rejtingom od države, u slučaju HEP-a ipak je riječ o državnom monopolu. Za početak, prinos na petogodišnji američki dug (US Treasury) danas je oko 0,8 posto.

Premije rizika danas su u odnosu na prvi dio godine kad je Ministarstvo financija plasiralo dolarske obveznice uz kupon od 6,25 posto (u travnju) osjetno niže. Mjerena CDS-ovima (credit default swap) ona je za Hrvatsku danas ispod 250 baznih bodova ili 2 i pol postotna boda. Kretanja na sekundarnom tržištu pak sugeriraju trenutno prinos na hrvatske državne obveznice ispod četiri posto. U novim izdanjima cijena je obično nešto viša, no dio financijaša ipak kaže kako HEP-ovih šest posto implicira ne baš malu premiju, pogotovo s obzirom na status monopolista, ali i EU-perspektive zemlje. Konačno, veličina izdanja od 500 milijuna dolara ipak je nešto manja od prvotno ciljanih 500 milijuna eura (što je oko 650 milijuna USD). HEP ima više nego dovoljno projekata za takve apetite. To što su prihvatili manje od petine potražnje, govori i da su za veće iznose morali platiti osjetno više, odnosno da su investitori tražili više od šest posto prinosa. Sve u svemu, dobro je da je HEP uspio u svom nastupu na tržištu duga. Razumljivo je i zadovoljstvo prvog potpredsjednika Vlade kojemu su energetika i HEP dio nadležnosti. Samo je malo pretjerao s 'doživljajem'.