SDP i HNS imaju gotovo jednako biračko tijelo koje dijeli iste vrednote, njihova socijalna struktura gotovo je ista, ono je izuzetno sklono predizbornoj koaliciji tih dviju stranaka i u jednakoj mjeri nesklono suradnji s HDZ-om. Stoga nije neobično da je predsjednica HNS-a Vesna Pusić u subotu odaslala SDP-u javni poziv za sklapanjem koalicije, pri čemu je najavila par ustupaka: naglasila je da Radimir Čačić ne mora biti isključivi kandidat za premijera i izrazila (iako u rukavicama) spremnost da se ipak dogovori s Milanom Bandićem, ako on stane na čelo SDP-a.

Apel očajnika
Poruka šefice HNS-a zvučala je kao apel očajnika. Dokazivala je da te dvije stranke zajedno na izborima dobivaju 37 posto glasova, šest posto više nego da izbore izađu odvojeno. Pusić podsjeća da je izostanak tog sinergijskog učinka koštao SDP i HNS pobjede na izborima 2003. godine. No, u ovom trenutku njezin apel nailazi na gluhe uši u SDP-u, u potpunosti okupiranom izborom za predsjednika stranke iduće subote. Neslužbeno HNS-ovci tvrde kako nemaju “jako zagriženi stav” oko toga kojeg bi od četiri kandidata najradije vidjeli na čelu SDP-a, ali ipak kažu da bi za partnera najviše željeli Željku Antunović, a najmanje Milana Bandića. Pritom se nadaju da Antunović shvaća kako ona sama, zbog svog relativno slabog rejtinga u javnosti, ne može dovesti stranku do pobjede na izborima, a upravo to joj treba kad će se za godinu dana održavati pravi izbor za šefa stranke na mandat od četiri godine. No, politički analitičar Davor Gjenero upozorava kako koalicija SDP-a i HNS-a “unaprijed ima ozbiljnih problema”. U prvom redu, gospodarski program HNS-a vrijednosno je bliže HDZ-ovu programu, ma koliko implicitan on bio. “HNS artikulira političke interese onih koji će profitirati ulaskom u Europsku uniju, dok SDP zastupa interese gubitnika”, kaže Gjenero. S druge strane, ozbiljan problem nastao bi Bandićevim izborom za predsjednika SDP-a. Iako bi ta stranka s njim možda dobila više glasova na izborima, bitno bi smanila koalicijski kapacitet. “S Bandićem se ne može koalirati, već mu se može služiti za jednokratnu upotrebu da osvoji vlast. On nije sposoban dijeliti moć i vlast ni u stranci, ni na vlasti”, ističe Gjenero, dodavši kako će s ostalim kandidatima biti mnogo lakše. “Antunović je osuđena na koaliranje s HNS-om, Picula se boji povlačiti velike poteze, a isto bi vrijedilo i za Milanovića. Svi oni su tranzicijski predsjednici i osobno ne reflektiraju na premijersku poziciju”, nastavlja analitičar Gjenero, dotaknuvši se i Ljube Jurčića kao još jednog objektivnog problema u tom odnosu SDP-a i HNS-a. Gjenero je skeptičan prema ideji da Jurčić bude predsjednik Vlade, odnosno smatra da bi on bio izvrstan premijer u polupredsjedničkom sustavu, kao što su to bili Zlatko Mateša i Nikica Valentić. Jurčić nema podršku u stranci, nema operativnog iskustva u politici, a još manje u koalicijama. I jasno, njegov gospodarski program suprotan je Čačićevu, pa je vrlo upitno na kojem bi programu ta Vlada djelovala.

Destruktivni Sanader
“Osim toga”, upozorava Gjenero, “ljudi zaboravljaju da je Ivo Sanader kao šef saborske većine i Vlade konstruktivan, ali kao šef opozicije je izuzetno destruktivan političar. Stoga se eventualna koalicija SDP-a i HNS-a mora zapitati kako namjerava dovršiti EU reforme sa Sanaderom u opoziciji, SDP-om koji ima jednogodišnjeg predsjednika i HNS-om kao relativno slabom parlamentarnom podrškom”. SDP se u cijeloj matematici uzda u najnovija istraživanja javnog mnijenja koja pokazuju da je on postao relativno najjača stranka, što bi mu osim parlamenatarnih mandata dalo i bolju koalicijsku moć, po uzoru na Sanaderovo “krpanje” koalicije 2003. godine. No, to bi se moglo pokazati prevelikim rizikom, jer kad splasne suosjećanje građana prema Račanovoj smrti, na dnevni red doći će pitanja presudna za zaokruživanje broja na glasačkom listiću. Za tjedan dana, kad SDP izabere novog predsjednika, Vesna Pusić mogla bi dobiti odgovor na svoju subotnju ponudu.