LONDON – Pad nataliteta i starenje stanovništva sve više zabrinjava članice Europske unije posebno zato što se smatra kako ono ide paralelno s ekonomskim slabljenjem. Broj radno sposobnog stanovništva Unije smanjuje se, a stope nataliteta padaju, što državama predstavlja sve veći financijski teret jer ima manje mladih radnika koji plaćaju zdravstvene i mirovinske doprinose starijoj populaciji. Danas je onih koji su stariji od 65 godina u odnosu na one koji su u radno sposobnoj dobi jedan prema četiri, a do 2050. to bi moglo biti jedan prema dva.Sve to potaknulo je vlade mnogih zemalja članica da se počnu ozbiljnije baviti tim problemom. Europa se također pita kako će biti protuteža hegemoniji SAD-a na globalnoj pozornici kad je stopa nataliteta ondje viša. Ako se procjene pokažu točnima, broj stanovnika SAD-a i EU izjednačit će se do 2050. godine, što je zabrinjavajuće jer Unija danas ima oko 160 milijuna ljudi više.

Nepopularne mjere
Jedno od mogućih rješenja vidi se u povećanoj imigraciji, ali mnogi se slažu kako je to neostvarivo u današnjim okolnostima u Europi gdje se ionako tvrdi kao je broj imigranata prevelik te kako se oni teško socijaliziraju. Osim toga, imigranti bi jednom i sami ostarili, a vjerojatno bi također imali manje djece po uzoru na zemlje koje bi ih prihvatile. Druga opcija je povećanje produktivnosti sadašnje radne populacije, što znači povećano zapošljavanje, ali i kasnije odlaske u mirovinu. Međutim, povećanje dobne granice za odlazak u mirovinu izrazito je nepopularna mjera osobito među glasačima, čega su vlade svjesne. Kao jedina opcija ostaje povećanje stope nataliteta. Neki analitičari čak tvrde kako su svi ti strahovi pretjerani jer se u isto vijeme traži veći natalitet, a raste zabrinutost zbog smanjivanja prirodnih resursa te manjka životnog i stambenog prostora. Također kažu kako je sposobnost žena da kontroliraju rađanje djece zapravo pozitivna jer ih oslobađa od učestalih trudnoća. Zagovornici pronatalitetne politike slažu se s time, ali se pitaju koliko je to zapravo rezultat slobodne volje žena, a koliko zbog financijskih briga i straha od gubitka radnih mjesta kada se jednom vrate s rodiljnog dopusta.Mnoge zemlje već imaju pronatalitetne politike. Švedska primjerice ima naglašeniju ravnopravnost spolova nego poticanje samog nataliteta, pa njezin model uključuje veće plaće za žene, fleksibilno radno vrijeme za oba roditelja te vrlo kvalitetnu skrb o djeci. Francuska pruža brojne porezne olakšice za roditelje. Druge zemlje također slijede primjere Švedske i Francuske, pa je tako Poljska, čije se stanovništvo smanjilo za pola milijuna u posljednjih šest godina, nedavno izglasala zakon po kojem će se ženama plaćati za svako dijete koje rode.

Procjene su osobito pesimistične za Poljsku, te se računa kako bi Poljaka moglo biti čak četiri milijuna manje do 2030. To je rezultat promjena koje su zahvatile društvo u toj postkomunističkoj zemlji. Prije ulaska u tranziciju, u Poljskoj nezaposlenosti službeno nije ni bilo, sada je 18 posto, najviša u Europskoj uniji. Zbog toga se mladi parovi teže odlučuju imati djecu, a žene se boje da ih nakon povratka s rodiljnog dopusta posao više neće čekati. Također poslodavci rjeđe zapošljavaju mlade žene jer se boje kako bi one uskoro mogle otići na rodiljni.Osim toga, poljske žene postaju zahtjevnije “jer prvo žele dobar posao i karijeru da kasnije ne moraju biti ovisne o svojim muževima”, kaže 34-godišnja Anna Jurzak, majka 6-mjesečnih blizanaca. “Udala sam se s 29 godina i dugo sam tražila muža, željela sam nekoga tko će znati sam kuhati i kome neću morati tražiti čarape ili donje rublje”, kaže Anna. Dodaje kako nije željela biti poput svojih roditelja na selu, koji bi cijeli dan zajedno radili u polju, a kada bi se vratili kući, otac bi samo sjeo za stol i rekao “Ženo, gdje mi je večera?” Poljska je vlada, pokušavajući zaustaviti taj trend, najavila gradnju više stanova za roditelje, produljenje rodiljnog, poboljšanje dječjih vrtića te uvođenje novčanih bonusa za djecu.

Novčani bonusi
Njemačka već dugo ima jednu od najnižih stopa nataliteta u EU i najveći udio žena koje nisu rodile. Prema statistikama EU-a takvih je oko 30 posto. Demografi kažu kako je problem još više pogoršan time što je dugo bio ignoriran. Jedan od najvećih problema u toj zemlji je nedostatak vrtića i jaslica, pa tako samo jedno od pet djece u dobi do tri godine dobije mjesto. Vlada je također najavila porezne olakšice obiteljima s djecom.U Italiji, koju brine mogućnost da bi joj se populacija mogla smanjiti za čak jednu trećinu do 2050., jedan je grad parovima počeo nuditi 10.000 eura za svako dijete koje rode. Ipak, još je nejasno kako samo izdašnije financiranje može dovesti do većeg nataliteta. Jedna je studija pokazala da čak i kada se financijska pomoć uveća za 25 posto, stopa plodnosti raste tek neznatno, za samo 0,6 posto. Sve to ukazuje na trend da parovima jednostavno odgovara da ili imaju manje djece ili da ih čak uopće nemaju.

Mjere za podizanje nataliteta

Švedska
roditelj (majka ili otac) ima 18 mjeseci rodiljnog dopusta što plaća država
fleksibilno radno vrijeme za majke s djecom

Norveška
majke mogu birati između 12 mjeseci rodiljnog dopusta s 80 posto plaće ili 10 mjeseci s punom plaćom
očevi ako žele mogu uzeti rodiljni dopust umjesto majki

Irska
majke imaju pravo na 26 tjedana rodiljnog dopusta te dodatnih 14 tjedana roditeljskog
najveća stopa plodnosti u Uniji

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Velika Britanija
majke imaju pravo na šest mjeseci plaćenog i na još toliko
neplaćenog rodiljnog dopusta
prvih šest tjedana dobivaju 90 posto plaće, a ostatak 102 funte tjedno

Njemačka
rodiljni dopust traje 14 tjedana i plaća ga država, a postoji i
dodatni roditeljski u trajanju od 36 mjeseci

Francuska
16 tjedana rodiljnog dopusta za prvo dijete te 26 za drugo i treće
ustanove za brigu o djeci financira država

Španjolska
plaćeni rodiljni dopust traje 16 tjedana, a može se uzeti i neplaćeni u trajanju do 3 godine

Italija
vlada daje jednokratnu isplatu u iznosu do 1000 eura parovima koji se odluče na drugo dijete

Poljska
majke dobivaju 1000 zlota (258 eura) za svako dijete koje rode, a one iz siromašnijih obitelji dvostruko