Pobjednički tim druge Studentske kreativne radionice za 10. godinu projekta Poslovnoga dnevnika “Hrvatska pamet Hrvatskoj” je Hefest s Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu čijim je studentima pripalo i 1500 eura.

Najboljima ih je u srijedu na završnoj svečanosti u Cinestaru proglasio ocjenjivački žiri Fortenova Grupe i Hrvatskog saveza udruge za mlade i studente s invaliditetom (SUMSI). Konkurenti su bili tim Saša s Poslovnog veleučilišta Zagreb te tim Sjever sa Sveučilišta Sjever.

Nagrađene studentice Lucija Madjanović, Franciska Kocifaj i Pavica Jagnjić te student Luka Horvat najbolje rješenje ponudili su pod mentorstvom Filipa Cvitića, voditelja kolegija Dizajn odabranog grafičkog proizvoda.

Chatbot i signalizacija
Ocjenjivački sud činili su Fortenovina direktorica sektora poslovnih aplikacija Ines Barbir, rukovoditeljica službe korporativnih komunikacija Sandra Đolo, voditeljica održivosti Lea Kufek Kupres, voditeljica istraživanja tržišta i marketinške podrške Lea Ridjan te Denis Validžić, direktor regije Zagreb 1, a iz Saveza SUMSI radove su ocjenjivali Nevena Zubčić i Lovro Govorčin.

Projekt je povezao realni sektor i visokoškolske ustanove s ciljem pronalaska najboljeg rješenja za poboljšanje iskustva fizičke i online kupnje u Konzumovim trgovinama osobama s invaliditetom, ali i svim kupcima. Proaktivnost, originalnost i društvenu odgovornost sudionika pohvalio je glavni urednik Poslovnog dnevnika Vladimir Nišević.

“Ovo je vaš dan. Već deset godina naglašavam koliko su studentske ideje i rješenja važna za Hrvatsku i oduševljava me što ste u stanju napraviti ozbiljan poslovni plan, što mi ulijeva nadu za ovu zemlju. Mislim da je važno da osjetite što znači biti u poslovnom svijetu i održati pitch. Za mene su svi timovi pobjednički, jer vaše je sudjelovanje u projektu zaista hvalevrijedno, a znanje vam nitko ne može oduzeti”.

Lea Ridjan podsjetila je na svrhu druge Studentske kreativne radionice: “Pozitivnih priča i projekata nikad dovoljno. Kada smo birali zadatak, željeli smo da bude društveno odgovoran i drukčiji. U našem poslovanju osobe s invaliditetom nisu zapostavljene, ali zaslužuju više pažnje. Kao Grupa, posvetili smo se ciljevima održivosti, a jedan od njih je stvaranje inkluzivnijeg iskustva kupovine”, kazala je.

Prije realizacije projekta tim Hefest je proveo istraživanje… “Većina ispitanika, njih 60 posto, rekla nam je da preferira kupovinu uživo baš zato što postoji interakcija između osoba tijekom nje i lakše je analizirati proizvode dodirom, što je važna komponenta kupovine. Nadalje, 73% ispitanika kazalo nam je da bi htjeli stalnu asistenciju kao pomać unutar poslovnice”, kazala je Madjanović, predvodnica tima Hefest.

Zaključili su da većina koristi mobitel tijekom kupovine, ali ne i Konzumovu aplikaciju. “Htjeli smo potaknuti korisnike da koriste Konzumovu aplikaciju te smo razvili hibridno rješenje, uvođenjem tehnologija poput e-papira, NFC-a, QR kodova. Skeniranje koda kupce šalje na listu toga proizvoda u aplikaciji. Uz pomoć Wi-Fija, proizvodi šalju svoju geolokaciju, čime možemo saznati mjesto određenog proizvoda prema etiketi”, objasnio je student Horvat.

Htjeli su prilagoditi aplikaciju osobama koje teže vide i imaju otežanu motoriku, zbog čega im je potrebna veća dodirna površina. U slučaju da osoba ne može tipkati, omogućili su opciju pretvaranja glasa u tekst.

“Napravili smo chatbot tako da osoba može aktivirati potražnju artikala. Redizajnirali smo navigaciju i učinili je brzom i efikasnom. Chatbot možemo pitati o proizvodu koji želimo kupiti, a on će nam reći i koji od njih su na sniženju. Oni koji ne mogu tipkati, chatbotu mogu poslati glasovnu poruku”, rekla je studentica Kocifaj.

Kada kupac završi razgovor s chatbotom, stiskom tipke ‘pronađi me’ otvara se mapa koja ga vodi do proizvoda, kažu pobjednici. Slijepi i slabovidni mogu poslušati kojom rutom trebaju doći do proizvoda. Važno je vidjeti i dostupnost proizvoda, a kako bi povezali analognu i digitalnu komponentu kupovine, u Konzumovim poslovnicama potrebno je poboljšati signalizaciju, naglasili su pobjednici.

“Vidjeli smo da ne postoji standardizirana signalizacija, odnosno da nema određene skupine boja koje se koriste za podjelu artikala. Na primjer, tržnica (zeleno), slatkiši i grickalice (crveno), smrznuti proizvodi i delikatese (plavo) pekarnica (žuto) i mesnica (crno). S aplikacijom bismo ih povezali tako da se boje u prostoru poslovnica nalaze i u aplikaciji. Boje oznaka pored cijena i na policama kao i zidove trebalo bi prilagoditi tom rješenju”, objasnio je tim Hefest.

Radove su ocjenjivali Nevena Zubčić i Lovro Govorčin iz Saveza SUMSI, dok su Fortenovu u žiriju predstavljali Ines Barbir, Sandra Đolo, Lea Kufek Kupres, Lea Ridjan i Denis Validžić/D. Višnjić/PIXSELL

Saša – Moj prijatelj
Tim Poslovnog veleučilišta Zagreb (PVZG) koji je radio pod mentorstvom Sanje Rocco i dizajnera Marka Bausa činilo je petero studenta marketinga i komunikacija. Vedrana Dragičević Borovec, Nikol Garafulić, Esmeralda Marčeta, Matea Radoš i Saša Tešić predstavili su svoj rad, Sašu – osobnog asistenta pri kupnji.

“Kako bismo razvili rješenje, pročešljali smo web stranice poezije osoba s invaliditetom kako bismo identificirali njihove probleme i osjetili ono što svakodnevno proživljavaju. Razvili smo univerzalno rješenje, koristili umjetnu inteligenciju, proširenu stvarnost i navigacijski sustav. Aplikaciju smo nazvali po uzoru na našeg kolegu Sašu koji zbog ozljede koristi štap za hodanje. Aplikaciju smo zamislili tako da ‘moj i vaš’ Saša nisu iste osobe.

Odnosno, da svatko može odabrati individualnog asistenta u kupnji, što uključuje i odabir spola te boje glasa personaliziranog asistenta. Slijepi i slabovidni s njime bi razgovarali glasovno, oni s poteškoćama sluha koristili bi chat modul koji interpretira govor i sliku u tekst. Za osobe s motoričkim invaliditetom, Saša dovodi kupca do dućana. U poslovnicama funkcionira uz pomoć lokatora.

Kad se kupac približi artiklu, uključuje se virtualna stvarnost kao i trenutne akcije. Zamislili smo da poznata lica s hrvatske scene daju glasove Saši, što bi utjecalo na prepoznatljivost aplikacije na tržištu. Cilj nam je rješenjem bio dokazati da svaka osoba osjeti jednakost jer smo svi u istoj ‘kutiji’”, objasnili su natjecatelji s PVZG-a.

Tim Sjever činilo je šestero studenata s Odjela logistike i održive mobilnosti te Odsjeka za medijski dizajn: Viktorija Adamić, Marija Herceg, Brankica Korpar, Damjan Županić, Denis Jakupi i Viktorija Paljug. Radili su pod mentorstvom pročelnika Odjela za logistiku i održivu mobilnost Krešimira Buntaka, izvanrednog profesora Predraga Brleka, pročelnika Odsjeka za medijski dizajn Luke Borčića i predavača Ivana Cvitkovića.

“Anketu smo radili na terenu, pri čemu smo imali pomoć osobe u kolicima kad smo obilazili Maxi i Super Konzume. Prepoznali smo niz mogućih mjesta za poboljšanje, od pokretnih vrata koja su prebrza za osobe u kolicima, rashladnih vitrina koje se prebrzo zatvaraju pa osobe u kolicima ne stignu uzeti artikl, prepreka u prolazima i optimizacije samoposlužnih blagajni. Robot koji osobama s invaliditetom pomaže čitati ne prepoznaje tekst web kataloga koji je slika umjesto klasičnog PDF-a”.

Pametni sat i rotirajuća polica
Stoga su, uz aplikaciju, osmislili i pametni sat. “On bi navigirao kupce u dućanu ovisno o stupnju invaliditeta. Sat bi do željenog artikla kupce navigirao strelicama, ali i putem vibracija, za one koji imaju oštećenje vida”, pojasnili su.

Komunicirao bi s pametnom policom i generirao QR kod koji bi blagajna očitala na kraju kupnje. Rotirajućih,odnosno pametnih polica kakve se koriste u velikim logističkim centrima, još nema u Hrvatskoj.

“Takva polica automatski zna koji proizvod ste stavili na koju lokaciju, a LED označavanje signalizira kupcu gdje se nalazi. Trebalo bi ih modificirati za potrebe Konzumovih prodavaonica tako da imaju dva otvora: gornji i donji gdje bi osobe u kolicima mogle doći do svog proizvoda”, predložio je tim Sjever.

Trud i rad svih natjecatelja na kraju je pohvalila i Nevena Zubčić iz Saveza SUMSI. “Svi su dali maksimum kako bi dali najbolje kreativno rješenje. Mislim da je sjajno što su svi težili inkluzivnom dizajnu, dakle za sve, a ne samo za jednu populaciju. Univerzalni dizajn je zaista nužan jer nikad ne znamo tko će i kada postati osoba s invaliditetom”, zaključila je Zubčić.