Apelima za spas Mirne, rovinjske tvrnice za preradu ribe, neće se moći udovoljiti kroz predstečajni postupak, ali tvornica s tradicijom dugom 135 godina neće trebati staviti ključ u bravu.

Štoviše, iako je taj upravni postupak neslavno završio optužbama tko je krivac, više je mogućnosti na raspolaganju za opstanak Mirne i njezine proizvodnje. Kada je riječ o stečaju, moguće je rješenje tražiti strateškog partnera kroz stečajni plan ili brzo prodati tvrtku kao cjelinu na javnoj dražbi. No, postoji i jedna mogućnost prije otvaranja stečaja – preuzimanje duga. Postoje zaista razne opcije, potvrdila je Poslovnom dnevniku Mirnina predstečajna povjerenica Branka Malbašić, iskusna stečajna upraviteljica. Pod uvjetom da je spas Mirne opći cilj, Malbašić smatra da će tvrtka nastaviti život i pronaći strateškog partnera koji će je dokapitalizirati.  

"Ako ima želje i volje, Mirna će se spasiti, a rješenje drže vjerovnici", kaže diplomatski povjerenica, dodajući da se treba okrenuti izlazu iz situacije, a ne plakati za prolivenim mlijekom.Prema njezinim riječima, svi potencijalni strateški partneri mogli su ponuditi svoj plan, i to bez obzira na to s kime Uprava Mirne želi razgovorati, što se posebno odnosi na Podravku. Njezin se predstavnik pojavio tek na ročištu za glasovanje 13. veljače, kad je već bilo kasno, i to navodeći da je Podravka zainteresirana te će preuzeti potraživanje HPB-a prema Mirni. I država je kao vjerovnik mogla predložiti svoj plan, no kako do zadnjeg trena nitko nije reagirao, tvrdi Malbašić, na potezu je država kao većinski vjerovnik. Najviše potraživanja ima upravo Ministarstvo financija (oko 27 milijuna kuna za poreze i doprinose), a na svim nekretninama upisane su hipoteke. Budućnost Mirne je upravo u rukama ministra financija Slavka Linića, dok će Ministarstvo u stečaju zastupati nadležno županijsko Državno odvjetništvo.

Plan nije izglasan, a isteklo je 210 dana za predstečajni postupak, pa Fina po zakonu mora predložiti otvaranje stečaja na Trgovačkom sudu u Rijeci, ispostavi u Pazinu. U zadnji tren teoretski je moguće izbjeći stečaj, no takvo rješenje, iako je gospodarski zanimljivo kad je riječ o manjim obvezama, kod Mirne nije realno. Posrijedi je pristupanje Mirninom dugu te podmirenje obveza vjerovnicima, što znači da bi prestali uvjeti za otvaranje stečaja. Takva teoretska mogućnost u ovom slučaju nije realna jer bi investitora Mirna stajala dvostruko. Odmah bi trebao podmiriti 30-ak milijuna kuna Mirninih obveza jer će naplata krenuti prema redoslijedu zadužnica čim Fina objavi rješenje o obustavi postupka, a unatoč tome tvrtka bi se odmah našla u velikim problemima jer joj kronično manjka kapitala za modernizaciju. Kako ističe Malbašić, bez ulaganja, a u drugom koraku i izgradnje nove tvornice, tvrtka ne može biti konkurentna.

Financijska injekcija Mirni je potrebna da bi se iz regije, gdje sad izvozi (najviše u BiH i Srbiju), prebacila na tržište EU, gdje još nema pristupa jer ne ispunjava uvjete koji su potrebni da bi dobila izvozni broj. S obzirom na navedeno, rješenja će se tražiti u okviru stečaja, a uz prodaju cjelovite Mirne nudi se i model stečajnog plana, novosti koju je Linić uveo u stečajni zakon potkraj 2012., ali se još nije prakticirala zbog intencije da se restrukturiranje provede kroz predstečaj. Taj plan znači osnivanje nove tvrtke na koju se prenosi imovina, a osnivači su vjerovnici, tj. u ovom slučaju država, te potom potragu za strateškim partnerom koji će Mirnu dokapitalizirati.