O fiskalnom deficitu u nas se već godinama govori u kategorijama službenog i stvarnog.

Potonji je u pravilu veći, ako ni zbog čega drugog, ono zbog dospjelih obveza koje se ne podmire tijekom godine, pa u konačnici dobijemo privid manjega deficita. Posljednjih godina nekako se najviše licitira o dugovima (tzv. arrears) u sustavu zdravstva. No, dok (i) Vlada Zorana Milanovića očito ima razloga skrivati razmjere dubioza, nedavno izvješće Europske komisije napokon nam je otkrilo da obveze zdravstva prenesene u ovu godinu premašuju tri milijarde kuna. U dijelu izvješća posvećenom fiskalnim rizicima i proračunskim rashodima ističe se, naime, da je nakon lanjskih 3,2 milijarde kuna zaostataka plaćenih iz proračuna za pokrivanje obveza Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i bolnica koje nisu dio HZZO-ova proračuna ukupna razina nepodmirenih obveza u studenom dosegnula 3,1 milijardu kuna ili čak 0,9 posto BDP-a. S obzirom na prosinačke pritiske na ministre da reduciraju rashode, na kraju godine taj je iznos zacijelo mogao biti samo veći, a ne manji.    

Nužnost periodičnih financijskih injekcija u zdravstveni sektor koji stalno generira dugove (prije svega bolnička mreža) EK navodi kao jedan od dodatnih izvora fiskalnog rizika, a time i zona nužnosti strukturnih zahvata. Jer, u posljednjih dvadeset godina samo su tri bile bez proračunskih ad hoc injekcija zbog dugova zdravstva. Generiranje gubitaka EK, među ostalim, pripisuje i neučinkovitosti te krutoj troškovnoj strukturi bolnica. Vezano uz izdatke u sustavu zdravstva, Komisija ističe i kako su oni u Hrvatskoj veći nego u deset članica Unije iz drugog i trećeg vala proširenja. Prema podacima dobivenim od državnih institucija, rashodi HZZO-a u 2014. iznosili su sedam posto BDP-a (uključujući financijske injekcije iz državnog proračuna), a izuzmu li se naknade za bolovanja te porodiljne i naknade za ratne veterane, javna potrošnja HZZO-a je, kažu, iznosila 6,6 posto BDP-a.

Hoće li izdvajanje HZZO-a i njegovi reformski planovi rezultirati potrebnom racionalizacijom, u Komisiji baš nisu jako uvjereni. Značajne rezerve pak iskazuju i prema odlučnosti provedbe šire dubinske analize proračunskih rashoda, što je bila jedna od lanjskih preporuka Komisije u sklopu postupka za sprječavanje prekomjernog proračunskog manjka. Pritom je posebno apostrofirano povećanje učinkovitosti rashoda u području plaća, socijalne sigurnosti i subvencija, s krajnjim ciljem da se osigura dovoljno fiskalnog prostora za izdatke koji potiču rast i ulaganja, uključujući i sufinanciranje EU projekata. Jedno od pet područja detaljne analize odnosi se na zdravstveni sustav, a početak ožujka je rok u kojemu (bi) se Vlada trebala očitovati o nalazima pet stručnih povjerenstava i predloženom paketu mjera koje bi trebale dovesti do smanjenja proračunskih rashoda za 10 posto.

Vladino se očitovanje još čeka. No, u izvješću EK s tim u vezi kažu kako se "čini da još uvijek nedostaje jasno opredjeljenje Vlade da se nalazi revizije u potpunosti i provedu". No, dok se određeni potezi u sustavu financiranja zdravstva ipak pozdravljaju kao korak u pravom smjeru, u sferi mirovinskog sustava EK ne razaznaje ni ograničene pomake. No, zato nudi zanimljive pokazatelje, primjerice, vezane uz prijevremena umirovljenja, što je jedna od meta kritika. U prvih devet mjeseci prošle godine više je od 35 posto umirovljenja bilo prijevremenih. Hrvatska nedovoljno penalizira tu praksu i u odnosu na prosjek drugih članica Unije.

Dok taj prosjek po godini iznosi više od pet posto, u Hrvatskoj se penaliziranje kreće od 1,2-4,1 posto, ovisno o razdoblju uplaćivanja doprinosa. Uza sve, Komisija upozorava i na listu profesija koje za koje zbog specifičnih uvjeta rada vrijede prava na beneficirani staž. Ta lista u Hrvatskoj broji više od stotinu zanimanja, i 2,7 posto osiguranika u mirovinskom sustavu. U mnoštvu reformskih zahvata EK i to vidi kao jednu od niša kojima se treba pozabaviti vlada. Izglednije je da će i to ostati idućoj.