Pred tri velika brodogradilišta, koja su uoči ulaska Hrvatske u EU prolazila privatizaciju i restrukturiranje, slijedi nova faza velikih promjena. Najnapetije je u Brodosplitu, koji već pokušava postići predstečajni dogovor s vjerovnicima, a situaciju komplicira upravo izgubljeni posao na brodu Moby Drea zbog azbestnih ploča, a koji je trebao osigurati likvidnost do mogućeg zaključenja posla s MORH-om na dovršetku brodova za Ratnu mornaricu i drugih gradnji.

Riječkom 3. maju i pulskom Uljaniku slijede nove promjene vlasnika, postupci će startati već nakon ljeta. Iako velika brodogradnja više nije ni sjena onoga što je nekada bila, ta industrija u Hrvatskoj ipak još uvijek nije propala. Razvija se u malim i srednje velikim tvrtkama, a lani su prema godišnjim financijskim izvješćima ukupni prihodi tvrtki cijelog sektora iznosili oko 350 milijuna eura. Velike tankere i i brodove za prijevoz roba zamjenjuju uglavnom manji turistički brodovi s većom dodanom vrijednošću te ribarski brodovi, a kao i u ostalim europskim škverovima, perspektivu se i kod nas počinje tražiti i u vojnoj proizvodnji.

Manjak narudžbi novih brodova, koji je posljednjih godina uglavnom obilježavao stanje na europskom i svjetskom tržištu, domaći škverovi nadomještali su i remontnim poslovima. Tako je i Viktor Lenac po ukupnim prihodima bio uvjerljivo najuspješniji. Lani je uprihodio više od 89 milijuna eura, a taj trend, gledaju li se njegovi ukupni prihodi, za sada ne slijedi i u ovoj godini. Ipak, valja reći da su Lencu prihodi od poslovanja u prvoj polovici 2025. veći nego u isto vrijeme lani. Među ostalim, u brodogradilištu se odvija ugradnja drugog novoizgrađenog pontona, a na prihodima će, s obzirom na važnost poslova za američku ratnu mornaricu, traga ostaviti i nepovoljan tečaj američkog dolara.

Od ostalih velikih škverova lani su najveći bili ukupni prihodi Brodosplita, više od 51 milijuna eura, a iz godišnjeg izvješća za riječki 3. maj, zadnja godina prije stečaja u koji je potonuo ovog proljeća, ukupni su prihodi bili oko 44 milijuna eura. Od toga se 24 milijuna odnosi se na ugovore o gradnji brodova i trupova, dok je 15 milijuna bio prihod od ukidanja rezerviranja za gubitke po ugovoru.

Vlasnik s vizijom

U međuvremenu je tvrtka otvorila stečaj, a djelatnost je naslijedila tvrtka-kći 3. maj Rijeka 1905. Isporučena je početkom godine i famozna gradnja broda za rasuti teret za kanadsku Algomu, na kojoj su Riječani na kraju slomili zub i koji će biti upamćen kao brod na kojemu je ostvaren povijesno najveći gubitak u hrvatskoj brodogradnji.

Nasljednik u slučaju pulskog škvera, nekoć uvjerljivo najvećeg hrvatskog brodogradilišta, Uljanik Brodogradnja 1856, posluje prilično izvan fokusa javnosti i obavlja gradnju, no njegovi rezultati nisu ga svrstali među najveće prihodaše.

Uspješnija je bila šibenska Iskra Brodogradilište 1, koja je lani ostvarila više od 27 milijuna eura prihoda i potvrđuje da uz ozbiljnog privatnog vlasnika s vizijom i brodogradnja može biti uspješna priča. Škver, koji propao prije nešto više od pet godina, kupio je Slovenac Dušan Šešok i od tada se oporavlja i konstantno se širi. Nedavno mu je i produljena koncesija, pa slijedi novo ulaganje od 30-ak milijuna eura te je izgledno da će se njegov uspon nastaviti.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Njihov slučaj ono je i što, kad se o hrvatskoj brodogradnji govori, idealan primjer kojeg se priželjkuje – remontne poslove najprije su počeli dopunjavati novim gradnjama, katamarana za norveško tržište, SAR brodova za lučke kapetanije, te brzih brodova za hitnu pomoć na moru, a uz mogućnost uključivanja u gradnju patrolnih i desantnih brodova za vojsku, pa i angažmana u skoroj gradnji korveta za HRM, Iskra s partnerima radi i na projektu razvoja besposadnih brodova.

Iz skupine velikih škverova koji su morali proći restrukturiranje, Brodotrogirova je priča, premda na prvi pogled nije tako izgledalo, na kraju možda i najbolje prošla. Vlasnik Danko Končar u startu je rekao da mu je namjera dijelom nastaviti brodogradnju i remont, a dio kapaciteta iskoristiti za marinu. Nakon predstečajnog postupka, poslovanje se stabiliziralo i lani su prihodi bili na razini 22 milijuna eura, tvrtka posluje pozitivno i ima popunjene knjige narudžbi, a, slično kao Iskra, rade na razvoju svojih projekata. Nedavno je direktor Brodotrogir Cruisea Mateo Tramontana kazao kako rade kalup katamarana od 70 stopa od polimera, ulaze u novi segment materijala i upotpunjuju ponudu.

Među najvećima po prihodima lani su još bili Brodosplitov BSO (11 milijuna eura), te pulski Tehnomont (10 milijuna). Ukupno u gradnji brodova u Hrvatskoj ima registrirano oko 200 tvrtki, no najveći dio čine mala i mikro brodogradilišta. Uz četiri velika, još je oko devet onih koje spadaju u srednje velike tvrtke.

U maloj brodogradnji zapravo ne vole da ih se uspoređuje s velikom brodogradnjom jer su tehnologije i materijali koje koriste drugačiji, no ipak žele da im se posveti veća pozornost budući da su vrijedan industrijski potencijal. Boris Vukušić iz Udruge male brodogradnje kaže kako se ta niša polako oporavlja od gospodarskih šokova proteklom razdoblju te se trude dizajnom i kvalitetom, te individualnim pristupom svakom kupcu, izboriti za svoje mjesto pod suncem. Oporavak bi, smatra, išao i brže da su dostupnija sredstva iz europskih i domaćih fondova.

Strah od apliciranja

“Godinama upozoravam da su donji limiti financiranja previsoki, a stope sufinanciranja preniske, tako da su ta sredstva dostupna uglavnom velikim tvrtkama”, kaže Vukušić. Iz razgovora s kolegama malim brodograditeljima stekao je i dojam da među njima postoji strah od apliciranja. Dijelom je to zbog komplicirane dokumentacije, a tvrtke koje zbog toga moraju angažirati nerado se bave malim poduzećima. Ima i svijetlih primjera, pa navodi slučaj tvrtke Marservis iz Kaštelira koja vrlo uspješno povlači sredstva iz fondova za razvoj i inovacije za koje su dobili prestižne nagrade na najvećim sajmovima.

Kao dobre primjere izdvaja i nekoliko brodograditelja koji iz godinu u godinu izbacuju nove, veće i ljepše modele, poput tvrtki Leidi iz Pule, Monachus Yachts iz Muća, Milenović Yacht iz Malog Lošinja, Bura gumenjaci iz Zagreba, Rand Shipyard iz Sinja, te Fortis iz Kaštela. Od srednjih brodogradilišta s paletom novih vrhunskih proizvoda ističe Iskru i Tehnomont. Hrvatska ima i sjajne opremaške tvrtke iz sektora nautike koje su inovativne i prepoznate na međunarodnom tržištu, a posebno izdvaja, kao biser hrvatske brodogradnje, tradicionalnu brodogradnju u drvu.

Na sceni je uz sve njih i novi “igrač” u gradnji brodova u Hrvatskoj, MKM Yachts, tvrtka australske Scenic Grupe, koja je u sjevernim brodogradilištima već izgradila dva luksuzna polarna kruzera, jedan u Uljaniku, drugi u 3. maju. Tvrtka je zapravo organizator posla, kojeg izvode kooperanti, a jedan od glavnih je 3. maj, u kojemu su već i započeli radovi na izgradnji trupa novog, trećeg broda, procijenjene vrijednosti 250 milijuna eura. MKM Yachts lani je imao prihode od pet milijuna eura i jednog zaposlenog, a ove godine, u kojoj se posao zahuktava i, kako se čuje, konačno je osigurana financijska konstrukcija, brojke sasvim sigurno neće biti tako simbolične.