Biti lider ne znači slijediti mainstream, nego usuditi se stvarati promjenu nabolje. Promjenu koju će ljudi prepoznati kao svoju, kao nešto što su i sami htjeli i bili spremni ostvariti. Ako se cijeli tim ne poistovijeti s vizijom i ne razumije zašto i kako nešto treba napraviti, nema lidera koji se tu može nametnuti.
Kad me pitaju što znači biti liderica, pomislim da bismo trebali skinuti nepotreban teret s te riječi. To je posao kao i svaki drugi: učiš, rasteš, rješavaš, pogriješiš i onda opet rješavaš. U srednjoj jezičnoj školi nisam razmišljala o liderstvu, ali sam shvatila da “zabrane” na mene ne djeluju. Rekli su nam da ne možemo na maturalac u Grčku jer je to “rezervirano za klasičare”. Ja sam to čula kao: “Majo, organiziraj nešto.” Ne zato što sam tada imala ambiciju voditi, nego zato što nikad nisam pristajala na “ne može”.
I otišli smo u Grčku
U roku od nekoliko dana uvjerila sam pola razreda da se pokrenemo, a drugu polovicu da mi vjeruje – i otišli smo u Grčku. Danas mi je jasno da tako funkcioniram: vidim cilj, krenem prema njemu i ne čekam savršen put. Čak i ako nije najlogičniji, ja krenem. Usudim se, i to me vodi. Moj poslovni put, koji je cijelo vrijeme bio u javnom prostoru, uključujući rad u HUP-u, prirodno me doveo do znanstvenog magisterija iz javnih politika. Tada sam se usmjerila na temu sudjelovanja gospodarstva u kreiranju javnih politika. Iz te perspektive i s tim znanjem počela sam voditi sektor energetike, a poslije ga nadogradila MBA-om iz ekonomije energetskog sektora.
Kada znanstvena znanja primijeniš u stvarnom gospodarstvu, tada nastaju najbolji rezultati i pravo liderstvo. Po prirodi stvari to te pozicionira kao lidera u oblikovanju energetskih javnih politika novijeg doba, u energetici koja više nije samo tehnička disciplina, nego prostor u kojem se spajaju javne politike, inženjerske vještine i činjenica da se energetika demokratizira.
U najširem smislu već smo zakoračili u budućnost u kojoj će svatko tko želi moći proizvoditi onoliko energije koliko mu treba: od građana i poduzetnika do gospodarstvenika, bilo u privatnom ili javnom sektoru. To je moj prirodan prostor djelovanja. Motivira me stvaranje vrijednosti koja ostaje i nakon mene. Zato Crveni križ, zato gospodarstvo, zato domaći obnovljivi izvori energije. Sve to ima zajednički nazivnik, rad za ljude i javno dobro. Oduvijek sam znala da ne mogu raditi posao koji ne ostavlja trag, makar bio mali. Napredak me pokreće, i moj i tuđi.
Shvatila sam da su vještine, uz osobni profil, presudne kada preuzimaš odgovornost za upravljanje promjenama. To sam najjasnije naučila tijekom deset godina rada u Međunarodnom odboru Crvenog križa, globalnoj organizaciji, trostrukoj dobitnici Nobelove nagrade za mir, poznatoj po najvišim standardima strateškog planiranja, humanitarnog djelovanja i operativne discipline. Razvijali smo sustave upravljanja učinkom godinama prije nego što su takvi modeli uopće zaživjeli u hrvatskim kompanijama. Učili smo iz praksi najvećih svjetskih organizacija i implementirali procese koji su se oslanjali na preciznost, mjerljivost i stalnu optimizaciju. Dio tog iskustva bio je i rad na projektu Landmine Monitor, također laureatu Nobelove nagrade za mir.
To razdoblje obilježilo je gotovo sve što danas jesam u poslu. Kad te u takvoj instituciji pošalju u Abhaziju, u postratno okruženje puno napetosti i sigurnosnih rizika, brzo naučiš da neke odluke treba donijeti odmah. Nema vremena za odgode ni luksuza “vidjet ćemo sutra”. Tamo naučiš funkcionirati najbolje onda kad je najteže, slušati ljude, čitati situacije, prepoznati ono što nije izgovoreno i djelovati jasno, brzo i odgovorno. Sve što sam tada naučila i danas primjenjujem, osobito u kriznim situacijama koje, realno, u energetici nikad ne kasne.
Iz svakog izvući potencijal
Uspješan lider stvara tim koji može postići vrhunske rezultate. Moj je cilj iz svakog pojedinca izvući puni potencijal i stvoriti okruženje u kojem se ljudi poistovjećuju sa zajedničkim rezultatima. Često se osobno i ne doživljavam kao lider, to ti zapravo pokažu drugi, svojim povjerenjem i načinom na koji te prate. Moj tim i ja svakodnevno dajemo maksimum i pokazujemo da možemo mijenjati sustav nabolje, bez obzira na to koliko je zahtjevan trenutak i okruženje u kojem djelujemo. Energetika je danas turbulentna, s puno izazova, i zato je potreban drukčiji pristup njihovu rješavanju.
Ali, ima i druga strana mene. Ona koja voli kuhati za obitelj i prijatelje, koja se smije do suza, koja će rado organizirati druženje ili jednostavno stati i saslušati nekoga tko ima loš dan. Ljudi su srž svakog posla, a u energetici to ponekad zaboravimo jer nas preplave papiri, rokovi i regulative. Zato u svoj tim biram ljude, a ne titule jer – na kraju dana – čovjek je taj koji stvara razliku.
Radim ozbiljno, ali to radim s lakoćom. Volim plesati i često u poslu tražim isti osjećaj ritma koji me u plesu vodi naprijed. Biti liderica ne znači biti najglasnija u sobi. Znači imati hrabrost za prvi korak, hladnu glavu za najteže trenutke i dovoljno topline da se ljudi uz tebe osjećaju sigurno.
