Samoborska tvrtka Modibit jučer je u svojem novoizgrađenom pogonu u Ozlju počela tehnička ispitavanja za probnu proizvodnju biodieselskog goriva na bazi ulja dobivenog od uljane repice. Probna bi proizvodnja počela za oko dva tjedna. Tvornica biodiesela izgrađena je u sklopu već postojeće, ali tehnološki potpuno odvojene tvornice bitumena. Njezinim će probnim pogonom i u Hrvatskoj krenuti proizvodnja toga obnovljivoga energetskog izvora. Instalirani proizvodni kapacitet je, ističe vlasnik Vlado Rožić, 20.000 tona godišnje, a tijekom planiranih desetak dana probne proizvodnje postrojenje će se nastojati dovesti u režim proizvodnje od 50 do 55 tona dnevno.

Nema trošarina
Probna proizvodna procedura, osim obavljanja tehničkog prijema postrojenja, za koji je već i podnesen zahtjev na osnovi pravomoćne građevne dozvole i ostale dokumentacije, poslužit će za utvrđivanje svih neophodnih elemenata kako bi se redovna proizvodnja nastavila u 24-satnom dnevnom režimu proizvodnje. “Probna proizvodnja bazira se na ulju uljane repice uvezenom iz Austrije. S obzirom na još nedefinirane propise o čitavoj problematici proizvodnje i stavljanja u promet biodiesela u Hrvatskoj, svu ćemo proizvodnju do daljnjega izvoziti u Austriju i Italiju, a za fazu redovne proizvodnje već imamo i kupca iz Slovenije. Mogli bismo, što se nas i naše proizvodne kalkulacije tiče, formirati maloprodajnu cijenu biodiesela i za hrvatsko tržište, ali ne znamo hoće li gorivo biti, kao u svim zemljama EU, oslobođeno trošarina, i čeka li nas još kakvo iznađenje u smislu davanja ili olakšica. U sklopu naše tvornice izgradili smo laboratorij za kontrolu kvalitete proizvedenog biodiesela, ali i svih naftnih derivata, pa će zbog jednostavnosti kontrole predstavnici kupaca već tu moći sami obavljati kontrolu kvalitete biodiesela i ovjeravati isporuke za vlastite potrebe”, rekao je Rožić.

Ulje iz friteza
Rožić je netočnima nazvao neke medijski objavljene najave da će se biodiesel proizvoditi doslovce direktno iz iskorištenog ulja iz friteza i kuhinja ugostiteljskih objekata i domaćinstava. Ne podcjenjujući ulogu jestivog ulja u proizvodnji biodiesela, Rožić je napomenuo da briga o kvaliteti proizvedenog biodiesela podrazumijeva znatno sofisticiraniji pristup i odgovarajuću kemijsku kontrolu sirovine. Osim donošenja učinkovitog sustava poljoprivrednih poticaja u proizvodnji uljane repice kao nužne sirovine, Rožić je predložio i uvođenje posebnog režima u promet otpadnim jestivim uljima. “U Hrvatskoj postoje znatne količine iskoristivoga otpadnog jestivog ulja, ali je njegovo skupljanje rascjepkano na petnaestak subjekata koji i ono što skupe izvoze u Austriju ili Italiju. Država je do sada mogla tolerirati takav slobodan izvoz te važne sirovine dok Hrvatska nije imala nijedan pogon za preradu takvog ulja u biodiesel. Sad kad smo počeli s proizvodnjom, a i drugi se spremaju, ne vidim razloga da to ulje ne završi kod nas u proizvodnji. Država bi, želi li doista dati poticaj domaćoj proizvodnji biodiesela, svojim mehanizmima mogla promet takve sirovine usmjeriti prema domaćim proizvođačima”, ističe Rožić.