Savez samostalnih sindikata Hrvatske obrušio se na Ministarstvo zdravstva i ministra dr. Nevena Ljubičića jer u godinu dana od donošenja paketa zdravstvenih zakona nije donijeta većina podzakonskih akata potrebnih za provođenje zakona. U sustavu i dalje vladaju nered i bezvlađe, a osim dodatnih troškova koje su pacijenti dobili uvođenjem dvije liste lijekova, ništa se s novim zakonima nije izmijenilo, tvrdi Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj skrbi te članica saborskog Odbora za zdravstvo. Avberšek je lani bila jedina predstavnica socijalnih partnera koja je, kao opunomoćenica SSSH, odbila “blagosloviti” četiri zakona i strategiju razvoja zdravstva napustivši dijalog s obrazloženjem da više ne želi sudjelovati u toj igraonici. Avberšek je uporna u pritiskanju Ljubičićeva Ministarstva, ali i zaposlenika u zdravstvu kojima često poručuje da ne priznaje “željoteke”.

Za koje propuste optužujete Ministarstvo zdravstva kad je u pitanju provedba novih zakona?
Ministar je do veljače trebao donijeti više desetaka pravilnika bez koje nema provedbe zakona, no ništa se još nije promijenilo i zakoni koji su donijeti potpuno su neupotrebljivi. Nemamo normative, hitna pomoć trebala je biti reorganizirana, isto kao i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, koji je trebao biti odvojen od države, liste čekanja trebale su se skratiti, provesti kategorizacija bolnica… Ništa se još od toga nije dogodilo, tako da je igraonica sada postala “varaonica”. Nikog to, međutim, nije briga. Kao članica saborskog Odbora prije dva mjeseca sam tražila da ta tema dođe na dnevni red i dosad moj zahtjev nije ispunjen.

Nisu li za liste čekanja odgovorni i vaši članovi koji odbijaju raditi poslijepodne?
Mom članstvu poručujem da nema željoteke i da treba prihvaćati pravila igre, no ta se pravila moraju postaviti. Svi mi koji smo se zaposlili u zdravstvu dobro znamo kamo smo došli, no taj sustav ne uređuju zaposlenici već Ministarstvo. Stoga na zaposlene ne treba prebacivati odgovornost.

Što je s odgovornošću ravnatelja bolnica za nered?
Ni ravnatelje ni upravna vijeća bolnica nitko ne kontrolira i zato se u nekim bolnicama stvaraju nevjerojatni troškovi. Na primjer, u istraživanju o tome gdje u zdravstvu curi novac, koje smo napravili za vrijeme ministra dr. Vlahušića, utvrdili smo da su dežurstva i pripravnost najveća stavka zloupotrebe u bolnicama. Da bi zadovoljili neke interesne skupine, ravnatelji dodjeljuju novac za pripravnost, poseban uvjet rada u kojem zdravstveni djelatnik mora biti dostupan kod kuće, i samo na to se godišnje troši oko 48 milijuna kuna. Između ostalih pravilnika koji još nisu donijeti je i onaj koji bi trebao regulirati kumulativni rad, tako da profesori i asistenti i dalje rade na tri do četiri radna mjesta i primaju četiri plaće. Ili ravnatelji koji završe u mirovini i dalje rade na ugovor o djelu i primaju plaću. No nitko još za takve stvari nije odgovarao.

Nedavno ste prozvali upravu pulske opće bolnice koja djeli otkaze radnicima sa smanjenom radnom sposobnošću.
Opća bolnica Pula nijedan svoj akt nije uskladila sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, nema akt o sistematizaciji radnih mjesta, katalog poslova ni pravilnik o plaćama i radnom vremenu. Mobing u bolnici je strašan, istodobno je najveći gubitaš u zdravstvu, a ravnatelju se ništa nije dogodilo kad je bez pardona digao kredit za podmirenje potraživanja. Nakon što sam ga prozvala ravnatelj bolnice u novinama mi poručuje da njemu nitko iz Zagreba neće prigovarati, kao da je bolnica osobno njegova.

Što znači vaša izjava da “domovima zdravlja vladaju tajkuni”?
Tajkunčići su zakupci koji žive od glavarine i žale se da tim novcem moraju pokriti troškove poslovanja, plaća za sebe i sestru, lijekova koje moraju imati u ordinaciji te paušal za najam. U stvarnosti, sestru prijave na 3000, sebi daju 15.000 kuna plaću i još od države traže da im pokloni ordinaciju.

Što mislite o programima reforme zdravstva koje predlažu neke stranke, primjerice SDP?
Sve su stranke opasne kad u izbornoj godini predlažu neki program jer svatko tko dođe na vlast ide raditi nešto svoje, tako da i one stvari koje su dobre nemaju kontinuitet. Što se kod nas napravi, napravi se za tri godine, predizborna godina je godina kozmetike i dodvoravanja biračima u kojoj sva obećanja zvuče smiješno. Osobno mi nije važno koja stranka predlaže, nego kakav je program.

Znači da vam ovi zakoni i nisu tako loši kako se čini?
U njima ima veoma dobrih stvari kad bi se provodile.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

promo

Budućnost bankarstva je u dobrom korisničkom iskustvu

Treba li ih onda nova vlada mijenjati ili provoditi?
Svaka vlast bi na mjesto ministra zdravstva trebala postaviti osobu koja može lupiti šakom o stol i napraviti rezove bez straha što će doživjeti kad mu prestane mandat. Problem svakog našeg ministra je što dolazi iz struke u koju se mora kasnije vratiti.

Znači li to da nam treba ministar koji nije liječnik?
U Sloveniji kliničke centre vode ekonomisti, a uz njih postoje i direktori za zdravstvo. Mislim da bi tako velike kuće trebali voditi sposobni menadžeri. S ministrima je možda drukčije, nisam posebno istraživala, no čini se da većina ministara zdravstva u svijetu dolazi iz sektora medicine. Ako ministar već dolazi iz liječničke struke, treba mu nekako garantirati da neće imati posljedice kad se vrati u sustav. Neki način vjerojatno postoji.

Za zdravstvo najbolji dr. Granić

Tko je po vašem mišljenju bio najbolji ministar zdravstva?
Do sada je najbolji za zdravstvo bio bivši potpredsjednik Vlade dr. Goran Granić, koji je imao snage ući u obračun s neredom u zdravstvu i pristao je da sindikati otkriju gdje curi novac, što smo izradili kad je ministar bio Andro Vlahušić. No Vlahušić je po povratku u bazu svašta doživio.