Međunarodni trojni ugovor (HEP-TLM-Aluminij) zasnovan je prema jasnoj ekonomskoj formuli, i ne osigurava Aluminiju jeftinu struju nego točno određuje našu obvezu da godišnje TLM opskrbimo sa 50 do 60 tisuća tona već legiranoga i homogeniziranoga aluminija, za što zauzvrat primamo struju u točno utvrđenoj protuvrijednosti, stoji u priopćenju Uprave Aluminija d.d. Mostar kojoj je na čelu Ivo Lasić.

Ističe se i kako je međunarodni trojni ugovor isključivo poslovan, obostrano koristan i Šibeniku i Mostaru, i bez njega bi vrlo teško bila završena uspješna privatizacija TLM-a Šibenik. Uprava pojašnjava kako je taj ugovor sklopljen na poticaj TLM-a i hrvatske Vlade, nakon što je konzorcij koji je kanio kupiti TLM, postavio uvjet da ta hrvatska tvornica ima sigurnu godišnju opskrbu određenom količinom metala. Ugovor je sklopljen tako da Aluminij osigurava TLM-u traženu količinu metala, dok TLM uzvraća Aluminiju prodajom struje u točno utvrđenoj protuvrijednosti, i to tako da cijena struje ima 28 posto udjela u cijeni metala koju, pak, određuje londonska burza. Budući da se cijena aluminija od potpisivanja Ugovora kretala u rasponu od 3200 do 1200 dolara po toni, i cijena struje bila je promjenjiva, nikako stalna od 20,5 eura, kako se uporno tvrdi. Istodobno, Aluminij je isporučivao metal TLM-u po tim varijabilnim cijenama, prema londonskoj burzi. Na tu cijenu struje iz TLM-a, ističe Uprava, Aluminij plaća 7 do 8 eura po Mw/h za prijenos pa ta struja gotovo doseže cijenu koju plaćamo za struju koju kupujemo od EP HZ HB. Sklapanjem tog ugovora Aluminij nije ni na koji način oštetio EP BiH ili EP HZ HB. Inače, Aluminij u BiH plaća struju 48 eura po Mw/h, što je najviša cijena struje na svijetu u aluminijskoj industriji, kaže Uprava i naglašava i kako vlasnik 12 posto kapitala Aluminija nije novi vlasnik TLM-a, nego Vlada RH, putem Ministarstva financija.