Kad sam saznao da idem pratiti hrvatsku nogometnu reprezentaciju u Alexandriji, njezinu baznom kampu za Svjetsko nogometno prvenstvo, namjerno se nisam htio puno pripremati. Htio sam doživjeti taj grad onako sirovo, prirodno, bez pretjeranih saznanja o gradu, arhitekturi, njegovim ljudima ili običajima. Na kraju je to ispalo najbolje moguće, jer sam bio jako iznenađen, i to pozitivno.
Na prvi pogled Alexandria, grad domaćin hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, izgleda kao da je iz nekog drugog vremena. Nekoliko kilometara južno od središta Washingtona prostiru se ulice obrubljene crvenim ciglama, povijesne kuće iz 18. i 19. stoljeća, uređene šetnice uz rijeku Potomac i gradske četvrti koje više podsjećaju na stare europske gradove nego na stereotipnu sliku američkih predgrađa.
Visoka razina obrazovanja
Iako se nalazi u neposrednoj blizini glavnog grada Sjedinjenih Američkih Država, Alexandria je uspjela sačuvati vlastiti identitet. Riječ je o jednom od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova u SAD-u, osnovanom još 1749., kada je bio poznat po dovođenju robova. Njegova bogata povijest vidljiva je na svakom koraku, od kolonijalnih građevina do stare luke koja je stoljećima bila važno trgovačko središte na rijeci Potomac, posebice za duhan po kojem je Virginia poznata.
Za razliku od mnogih američkih gradova koji su tijekom 20. stoljeća doživjeli velike urbanističke zahvate, rušenja povijesnih četvrti i gradnju širokih prometnica, Alexandria je velik dio svoje izvorne strukture sačuvala netaknutom. Zbog toga danas djeluje skladno i ugodno za život. Ulice su prilagođene pješacima, zgrade nisu pretjerano visoke, a povijesna gradska jezgra zadržala je izgled koji je u velikoj mjeri prepoznatljiv još od vremena Georgea Washingtona, koji je redovito posjećivao crkvu u središtu Alexandrije. Posebno je poznat Old Town (stari grad), koji se smatra jednim od najbolje očuvanih povijesnih urbanih prostora u Sjedinjenim Državama. Šećući se njegovim ulicama ne biste pomislili da se nalazite u SAD-u.
Hrvatskim posjetiteljima Washingtonske regije moglo bi biti zanimljivo da u Alexandriji ne postoji velika i kompaktna hrvatska zajednica kakve se mogu pronaći u Chicagu, Clevelandu ili Pittsburghu. Hrvati su uglavnom raspršeni diljem šireg područja Washingtona i sjeverne Virginije, a veze se održavaju putem Veleposlanstva Republike Hrvatske, kulturnih događaja, sportskih okupljanja i profesionalnih kontakata. Zbog toga se hrvatska zajednica ovdje više temelji na osobnim i profesionalnim mrežama nego na određenoj gradskoj četvrti ili etničkom naselju.
Alexandria nije tipičan američki grad. Budući da se nalazi neposredno uz Washington, velik dio stanovništva povezan je s poslovima koji zahtijevaju visoku razinu obrazovanja i stručnosti. Među stanovnicima se često mogu pronaći pravnici, konzultanti, diplomati, tehnološki stručnjaci, profesori, istraživači… Razina obrazovanja među stanovništvom znatno je viša od američkog prosjeka, a velik broj ljudi ima završene diplomske ili poslijediplomske studije. Posebno u povijesnoj jezgri grada prevladava profil stanovnika koji se može opisati kao profesionalan, obrazovan i financijski stabilan. Mnogi rade za saveznu vladu, savjetnici su u državnim institucijama ili su tijekom karijere bili povezani s javnim sektorom. Zbog toga grad odiše atmosferom ozbiljnosti i profesionalizma, ali istodobno i međunarodne otvorenosti.
‘Navijat ćemo za Hrvatsku’
Iako je riječ o američkom gradu, Alexandria se odlikuje nizom karakteristika koje su Europljanima vrlo bliske. Prije svega, grad je iznimno prilagođen pješacima. Stanovnici mogu prošetati do kafića, restorana, knjižara, trgovina i šetnice uz rijeku bez potrebe da stalno koriste automobil. Takav način života puno je bliži europskim nego američkim urbanim navikama. Za razliku od mnogih američkih gradova, Alexandria je također iznimno sigurna za pješake, a uz to je vrlo uređena i estetski privlačna. Povijesna arhitektura, drvoredi, javni prostori i očuvane gradske četvrti stvaraju dojam mjesta s jasnim identitetom i kontinuitetom, a ne grada koji djeluje korporativno i umjetno konstruirano. Naravno, ima i razlika. Život je brži, stanovnici su izrazito usmjereni na karijeru, a profesionalno umrežavanje važan je dio društvenog života. No istodobno je riječ o sredini u kojoj se cijene obrazovanje, kultura, međunarodna iskustva i otvorenost prema različitim perspektivama.
Možda je upravo to najbolji opis Alexandrije: to nije grad u kojem će Hrvat pronaći veliku hrvatsku četvrt ili snažnu dijasporu, ali pronaći će nešto drugo – osjećaj poznatog zahvaljujući tamošnjoj arhitekturi, načinu života i strukturi stanovništva. Dok velik dio Sjedinjenih Država europskim posjetiteljima može djelovati neobično i kulturološki potpuno različito, Alexandria ostavlja sasvim drukčiji dojam. Riječ je o gradu koji je istodobno američki i međunarodan, moderan i povijestan, a pritom ugodan za život i prožet profesionalizmom. Zbog toga je kulturni šok koji mnogi Europljani, pa tako i Hrvati, mogu doživjeti prilikom preseljenja u Sjedinjene Američke Države upravo u Alexandriji sveden na najmanju moguću mjeru. Meni je ovo bio prvi posjet Sjedinjenim Državama i mogu reći da je Alexandria odlično mjesto za privikavanje, osobito s obzirom na ono što sam ranije čuo o nekim drugim, poznatijim i urbanijim američkim gradovima.
Alyia Gaskins, gradonačelnica Alexandrije, koja odiše pozitivnom energijom i koja kao 37-godišnjakinja vuče odlične poteze u svojoj karijeri, priznaje za Večernji list da joj je dolazak naših vatrenih bio posebno važan. “Pripremali smo se mjesecima. U ovaj projekt uključili smo sve sektore, od policijskog, preko turističkog, pa sve do društvenih zajednica poput Episkopalne srednje škole. Maksimalno smo se posvetili tome da vašoj reprezentaciji osiguramo što bolje iskustvo. Želimo da se osjećaju zbrinuto, da se osjećaju podržano, te da imaju sve što im je potrebno kako bi se fokusirali na nogomet”, rekla je gradonačelnica Gaskins, pritom ne koristeći američki izraz “soccer”, nego “football” – naziv kojim se taj sport naziva u većem dijelu svijeta.
Inače, Gaskins je ušla u povijest kao prva Afroamerikanka koja je obnašala dužnost gradonačelnice Alexandrije. Na dužnost je stupila 2. siječnja 2025., nakon uspješne karijere u urbanističkom planiranju i izradi strategija za javno zdravstvo.
“Organizacija svega što je potrebno kako bismo hrvatskoj reprezentaciji osigurali najbolje moguće uvjete bila je velik izazov. Morali smo voditi računa o svakom detalju njihova boravka u našem gradu i zajednici, od smještaja i prehrane do treninga. Mislim da se uzbuđenje može čuti u mojem glasu i osjetiti u načinu na koji govorim o tome, a moje uzbuđenje dijeli cijela zajednica u gradu. Doista smo počašćeni što smo dobili priliku ugostiti tako izvrsnu momčad kao što je Hrvatska”, rekla je Gaskins, te dodala:
“Želim da hrvatska publika zna kako njihova reprezentacija nije mogla odabrati bolji grad. U potpunosti smo se posvetili tome da se svaki reprezentativac, ali i svaki Hrvat koji ovdje boravi, osjeća dobrodošlo i cijenjeno. Navijat ćemo za Hrvatsku do kraja i neizmjerno smo zahvalni na ovoj prilici. Hvala još jednom Hrvatskoj što nas je izabrala”, poručila je.
Ako postoji građevina koju ćete uočiti iz gotovo svakog dijela Alexandrije, onda je to monumentalni George Washington Masonic National Memorial. Smješten na vrhu Shuter’s Hilla, uzdiže se više od stotinu metara iznad grada i već gotovo stotinu godina predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola sjeverne Virginije. Memorijal je posvećen prvom američkom predsjedniku Georgeu Washingtonu, koji je ujedno bio i mason. Ideja o gradnji pojavila se početkom 20. stoljeća, radovi su započeli 1922., a veliko otvorenje održano je 1932. godine, kada se obilježavala 200. obljetnica Washingtonova rođenja.
Na svečanosti je sudjelovao i tadašnji američki predsjednik Herbert Hoover. Arhitekt Harvey Wiley Corbett inspiraciju je pronašao u antičkom svjetioniku u rimskoj luci Ostiji, zbog čega toranj ima izgled kakav se rijetko može vidjeti u Sjedinjenim Američkim Državama. S promatračnice na vrhu pruža se impresivan pogled na Alexandriju, rijeku Potomac,Washington i okolna predgrađa.
Hrvatske sorte vina
Unutrašnjost krije muzejske zbirke posvećene Washingtonovu životu, povijesti masonerije i razvoju američke države. Zanimljivo je da se memorijal pojavio i u popularnoj kulturi – ovdje su snimane scene filma “Nacionalno blago: Knjiga tajni”, a građevina se spominje i u romanu “Izgubljeni simbol” autora Dana Browna. Toranj je vidljiv na kilometre i mnogima predstavlja prvi orijentir pri dolasku u grad. Navečer je često osvijetljen te dominira panoramom jednako snažno kao što Washingtonov obelisk dominira glavnim gradom Sjedinjenih Američkih Država. A ovih je dana, u počast hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, bio osvijetljen hrvatskim bojama. U ovom gradu pronašli smo i puno zanimljivih lokala i restorana. Prvi među njima bio je Alexandria Bier Garden, u kojem je organizirano gledanje Svjetskog prvenstva, a ondje smo razgovarali s konobarom Graysonom.
“Pokušavamo stvoriti navijačku atmosferu u našem baru. Gledat će se sve utakmice pa svatko može doći i imati svoj mali “watch party”, a fokus nam je na utakmicama SAD-a. Ljudi rezerviraju stolove u vrijeme kad se igraju utakmice i drago nam je što smo pokrenuli tu inicijativu”, rekao nam je simpatični i susretljivi Grayson. Kada smo konobaru rekli da smo skupina novinara iz Hrvatske, odmah je bez zadrške počeo razgovarati o našoj reprezentaciji. Vrlo brzo shvatili smo da nije riječ o “prosječnom Amerikancu” koji nije baš upućen u nogomet i brzo se upustili u razgovor.
“Baš sam s uživanjem pratio Hrvatsku 2018. u Rusiji. Bilo mi je fascinantno to kako nisu odustajali i kako su se uvijek vraćali u utakmicama. Hrvatska na tom prvenstvu nije imala najbolje igrače, ali imala je najbolji tim. Inače navijam za SAD i za Njemačku, ali sam kasnije na prvenstvu gajio simpatije prema Hrvatskoj. To da tako mala zemlja postigne tako velike uspjehe stvarno je poput bajke”, kaže Grayson.
Posebno zanimljiv bio je restoran LaPluma, u kojem je kao središnji detalj istaknuta hrvatska zastava, a razgovarali smo i s njegovim vlasnikom, gospodinom Danyjem iz Gvatemale. “Dolazi nam jako puno Hrvata i baš ih je lako zavoljeti. Biste li mi, molim vas, kao hrvatski sportski novinari mogli dovesti Luku Modrića da proba našu hranu”, rekao nam je vrlo simpatični vlasnik.
Najveći hit u Alexandriji bez sumnje je bio Old House Cosmopolitan, restoran s hrvatskim, bosanskohercegovačkim, njemačkim i američkim štihom ispred kojega se vijore zastave sve četiri zemlje. Riječ je o restoranu u središtu Alexandrije čiji je vlasnik Ivica Svalina, čovjek čiji su roditelji Hrvati, inače rođen u Doboju. Tijekom rata 1992. godine sa suprugom Amelom izbjegao je u Njemačku, a nedugo zatim preselio se u Sjedinjene Američke Države, gdje je krenuo ispočetka i počeo graditi novi život. Restoran radi od 2004. te je postao pravi hit u Alexandriji, posebice zbog svojih specijaliteta s područja zemalja bivše Jugoslavije. Malo smo porazgovarali s poslovođom Almirom Mahmutovićem.
“Hrana je naša, balkanska, ali i njemačka, jer smo svi mi – moja sestra, moj zet i ja – radili u restoranu u Njemačkoj, a zet je ondje bio šef kuhinje. Sve ono što je tamo radio prenio je ovdje na jelovnik. Naravno, u ponudi imamo ćevape, pljeskavice, pite, krempite, baklave, gulaš, pastrvu i sve ono što se na Balkanu uobičajeno jede. Što se tiče pića, nudimo Sarajevsko pivo, a od vina imamo i niz hrvatskih sorti poput dingača, plavca, malvazije i graševine, uz kvalitetna vina iz Mostara”, rekao je Mahmutović.
Alexandria je uistinu predivan grad. Međutim, sve u Americi ima svoju cijenu, pa je tako ovo područje jedno od skupljih u SAD-u. Čisto kako biste stvorili dojam o tome kako se živi u ovom gradu, donosimo vam pregled najosnovnijih cijena u koje smo se sami uvjerili u Alexandriji, ili dobili informacije iz prve ruke. Jer vjerujte, što se tiče SAD-a, internet i umjetna inteligencija često lažu kad je riječ o o cijenama. Prije nego što se dotaknemo konkretnih cifri, moramo spomenuti i plaće kako biste dobili predodžbu o standardu. Prosječna mjesečna neto plaća, nakon što se svi mogući porezi skinu s računa, iznosi oko 5200 eura, pa je dakle i do tri-četiri puta veća nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Stoga nas ni najmanje ne iznenađuje što su cijene veće. Ipak, treba uzeti u obzir da u Alexandriji žive imućni ljudi s kvalitetnim poslovima i visokim standardom, od diplomata pa sve do, primjerice, pravnika. Radi što lakše usporedbe, cijene smo iz dolara konvertirali u eure.
Bez agresivne vožnje
Krenimo za početak s namirnicama. Za mlijeko izdvajate jedan euro, jaja su četiri eura, a kilogram piletine stoji nešto više od deset eura. Kilogram riže će vas izaći oko četiri, a kilogram jabuka oko pet eura, dok se cijena govedine može popeti čak i do 20 eura po kilogramu. Nakon toga skoknut ćemo do pekarnice. Kruh će vas izaći oko tri i pol eura, kroasan i muffin svaki po četiri eura, obično pecivo oko dva i pol eura, dok ćete za krišku torte izdvojiti oko šest eura, a za jedan običan zapakirani sendvič sa šunkom i sirom više od deset, čak i do 12 eura. Na putu dalje ponestalo vam je goriva, pa stajete na benzinsku crpku. Ovdje cijene znaju varirati ovisno o kompaniji koja prodaje benzin, ali – u Alexandriji ćete jeftinije proći nego kod nas! Cijena litre benzina trenutačno se kreće između 70 i 80 centi.
Kamo dalje nakon benzinske? Možda na kavu, iako ispijanje kave u onom smislu na koji smo navikli kod nas u Alexandriji praktički ne postoji. Moramo priznati da je kava u tamošnjim kafićima prilično loša, pa smo je najčešće pripremali sami u apartmanu. Ako ipak poželite popiti kavu vani, najčešće će vas koštati oko šest eura, uz očekivanu napojnicu od najmanje 20 posto, pa se konačna cijena penje na oko 7 eura i 20 centi.
Nakon jutarnje kave slijedi kraći odmor, pa ručak. Okušali smo sreću u nekolicini restorana koje Alexandria nudi, a za prosječan obrok za dvije osobe moglo bi se izdvojiti oko 80 eura. Na svu sreću u restoranu s bosansko-hercegovačkim i hrvatskim specijalitetima koji nas je oduševio ne samo povoljnim cijenama nego i cijelom svojom pričom i pozadinom, cijene su povoljnije. Ako želite posjetiti neka “klasična” mjesta, morat ćete izdvojiti nešto više novca. U fast food restoranima obrok će vas stajati oko 15 do 20 eura, dok u jeftinijim, ali često i manje kvalitetnim restoranima, nećete pronaći baš osobitu gastronomsku ponudu. Ako ne vozite, pivo u kafićima najčešće ćete platiti oko deset eura.
Nakon cijelog sadržajnog dana valja se i odmoriti. No da biste imali gdje stanovati u Alexandriji, potrebno je izdvojiti iznos koji premašuje prosječnu hrvatsku plaću samo za najam. Najjeftiniji stanovi u gradu kreću se oko 1700 eura, dok je prosjek znatno viši i iznosi oko 2500 eura. Trosobni stan u pravilu će vas stajati oko 3500 eura mjesečno.
Još jedna zanimljivost u Alexandriji odnosi se na prometna pravila. Iako su ceste široke i automobila ima mnogo, vozači su uglavnom znatno discipliniraniji nego što smo navikli vidjeti u Hrvatskoj. Pješak koji zakorači na obilježeni prijelaz gotovo uvijek ima prednost i vozači će se zaustaviti čak i ako je osoba tek krenula prelaziti cestu. Trubi se rijetko, agresivna vožnja nije društveno prihvaćena, a kazne za prometne prekršaje mogu biti vrlo visoke. Zanimljivo je i da se u Virginiji smije skrenuti desno na crveno svjetlo nakon potpunog zaustavljanja, osim ako prometnim znakom nije drukčije određeno. To pravilo u početku zbuni mnoge europske posjetitelje jer se doima kao da vozači prolaze kroz crveno, iako zapravo voze prema pravilima.
Vjeverice kao zaštitni znak
Hrvate u Alexandriji često iznenadi i jedno prometno pravilo kakvo se u Hrvatskoj vrlo rijetko viđa, a riječ je o raskrižjima sa znakom “stop” na sva četiri prilaza, takozvani “four-way stop”. Na takva raskrižja jako se često može naići u stambenim četvrtima. Pravilo je jednostavno: prednost ima vozilo koje je prvo stiglo do raskrižja. Ako dva vozila stignu istodobno, prednost uglavnom ima ono koje dolazi s desne strane. Europljanima to u početku djeluje kaotično jer nema semafora ni klasičnog pravila glavne i sporedne ceste, no u praksi sustav funkcionira iznenađujuće dobro. Vozači se međusobno promatraju, često daju znak rukom i vrlo rijetko dolazi do nesporazuma. Upravo zbog mnoštva takvih raskrižja u Alexandriji i okolici Washingtona, posjetitelji iz Hrvatske često kažu da im je trebalo nekoliko dana da se priviknu na činjenicu da se na gotovo svakom uglu susreću sa znakom “stop”, čak i na cestama koje djeluju potpuno prazno. To je jedan od detalja koji najbolje pokazuje koliko se američka prometna pravila razlikuju od europskih, ali i koliko se oslanjaju na disciplinu vozača.
Još jedna razlika koju će Hrvat brzo primijetiti jest da policija prometne prekršaje shvaća vrlo ozbiljno. Prekoračenje brzine koje bi kod nas mnogi smatrali sitnicom može rezultirati vrlo visokom novčanom kaznom, a u težim slučajevima i sudskim postupkom. Zato se u okolici Washingtona većina vozača strogo pridržava ograničenja, osobito na gradskim ulicama i u blizini škola. Prizor koji će Hrvatu odmah zapeti za oko u Alexandriji su – vjeverice. Dok se u Hrvatskoj uglavnom mogu vidjeti u šumama i većim parkovima, ovdje su praktički dio svakodnevice.
Možeš ih vidjeti kako bez straha trče preko nogostupa, penju se po ogradama, skaču s drveta na drvo ili mirno skupljaju hranu nekoliko metara od prolaznika. Kao nekome tko dolazi iz Hrvatske, bilo mi je neobično vidjeti koliko su se navikle na ljude. Ne bježe čim im se približiš, a ponekad djeluju kao da grad dijele s ljudima ravnopravno. Upravo zbog brojnih stabala, zelenih površina i dobro očuvane urbane prirode, vjeverice su postale jedan od zaštitnih znakova svakodnevice u Alexandriji i jedan od onih detalja koji pridonose da posjetitelj ima osjećaj kako se nalazi na drukčijem mjestu u odnosu na ono što je zamišljao pod tipičnim američkim gradom. Ono što su u Zagrebu golubovi, to su u Alexandriji vjeverice.
Nakon gotovo dva tjedna provedena u Alexandriji, postaje jasno zašto je upravo ovaj grad odličan odabir za bazu hrvatske reprezentacije. Spoj sigurnosti, organiziranosti, povijesnog šarma i međunarodnog ozračja čini ga idealnim mjestom za život, ali i za pripremu jednog velikog sportskog natjecanja. Iako se nalazi u srcu američke političke i gospodarske moći, Alexandria je uspjela sačuvati ljudsku dimenziju i osjećaj zajednice. Za Hrvate koji će tijekom Svjetskog prvenstva dolaziti ovamo podržati vatrene, možda će upravo to biti najveće iznenađenje – da se tisućama kilometara od kuće mogu osjećati puno bliže Europi nego što su očekivali. A kada se jednog dana budu prisjećali ovog prvenstva, vrlo je moguće da će im, uz utakmice, golove i navijačke emocije, u sjećanju ostati i jedan grad na obali Potomaca koji osvaja na prvi pogled.
