Đuro
Imam u mobitelu jedno ime…i kad vidim da me on zove ja se nasmiješim.To je Đuro…on kada zove,zove samo na kavu…Jedan od rijetkih koji ne gnjavi,ne davi,ne traži ništa…hoće samo moje društvo…A ja volim kad su ljudi sretni…
Al nema ga već godinu dana…i neće me više nikada zvati…a ja ne brišem njegov broj…
Đuro Imam u mobitelu jedno ime…i kad vidim da me on zove ja se nasmiješim.To je Đuro…on kada zove,zove samo na kavu…Jedan od rijetkih koji ne gnjavi,ne davi,ne traži ništa…hoće samo moje društvo…A ja volim kad su ljudi sretni… Al nema ga već godinu dana…i neće me više nikada zvati…a ja ne brišem njegov broj…
u nedostatku Đure, prihvaćaš li poziv Febe?[wink]
Đuro Imam u mobitelu jedno ime…i kad vidim da me on zove ja se nasmiješim.To je Đuro…on kada zove,zove samo na kavu…Jedan od rijetkih koji ne gnjavi,ne davi,ne traži ništa…hoće samo moje društvo…A ja volim kad su ljudi sretni… Al nema ga već godinu dana…i neće me više nikada zvati…a ja ne brišem njegov broj…
E Bakiceee, Bakiceee!
Vidim da si htjela puno više od tog Đure, jer si te kave i zajedničko provedeno vrijeme prozvala: samo!
A možda vam nije bilo suđeno…
Ili niste bili dovoljno hrabri…
Ajme koliko u tebi ima životne energije koja samo čeka da izađe van!
Hoćeš li joj ikada to dopustiti?
Moj grob
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, –
I kada se vrati, nek poravna trag.
I.Goran Kovačić
[cry]
DOBRO JUTRO , LJUBAVI MOJA
Dobro jutro , ljubavi moja . Kako si ?
Lijepo je jutro u tebi ljubavi .
Lijepo si se obukla u jutro ,
dobro namirisala i sva sjajis , ljubavi moja .
Sto cemo danas jedno drugom pokloniti ?
Sto mi zelis reci , ljubavi moja ?
Znas , ja nisam covjek , ja sam pjesnik ,
a ti si ljubav mojih pjesama .
Kako si pjesmo moja ?
S kojim ces me stihom danas posjetiti ?
Kojim stihom , jer ti si pjesma moje ljubavi .
Pjesmo ljubavi moje , kako si ?
Lijepo si se obukla , ljubavi ,
dobro namirisila i sad sva sjajis , zbog mene .
Ti si nebo iznad mog prozora ljubavi ,
u tom nebu ti si ljubav .
Kako si ? Dobro jutro ljubavi !
Lijepo si se obukla u jutro ,
lijepo si jutro obukla ljubavi moja ,
dobro namirisala i sva sjajis .
Zbog mene si jutros ustala ljubavi ,
zbog mene se u jutro obukla
i divno namirisala .
Zelis mi nesto reci ljubavi ?
Mozda , dobro jutro ?
Dobro jutro i ja tebi zelim ljubavi …
vidim da se ovdje pišu pjesmice pa evo i jedan haiku od mene.
More,
Pijesak,
Plažom šećem,
U mislima, već ga mećem
Tražim,
Gledam,
Leži mala,
U mislima, bu mi dala
Priđem,
Stanem,
Pivu pije,
U mislima, loša nije
Viče,
Urla,
Briši Ruda,
U mislima, baš je luda
Idem,
Psujem,
Tužno veće,
U mislima, nemam sreće
Zvijezde,
Klupa,
Sjedim gladan,
U mislima, baš sam jadan
Slušam,
Čujem,
Cvrčak cvrči,
U mislima, netko trči
Trči,
Staje,
Skida gače,
U mislima, ipak dat’ će
Mjesec,
Zvijezde,
Cvrčak dere,
A u grmlju mala sere
U mislima sve mi prazno
Nisam, nebum, ni pod razno
Profa [smiley][smiley][smiley]. Samo, haiku nema rimu [tongue]
nema struje, zbog oluje, upali šibicu da ti vidim ribicu.[wink]
nije haiku ali nema veze dobro se nadovezala na prethodni post.
Sušac blues
Vjetar raskopava more ja sam na brodu isplovio sam.
Vjetar se diže i ruši na mene ja njegovu namjeru znam.
On želi isprobati snagu na mene obrušava svu svoju moć.
Al’ ja sam krenuo tamo gdje želim i tamo gdje želim ću sigurno doć.
Ne, ne bojim se juga, ne bojim se bure, ne bojim se neba, dubine ni dna.
Podivljali valovi me uzalud jure, na krilima vjetra poletjet ću ja.
Ne, ne mogu mi ništa, ne mogu mi ništa, sve prirodne sile isav njihov bijes.
Ne mogu mi ništa ni žega ni kiša na krilima vjetra ja nastavljam ples.
U noći kad nevera stane i nebo kad prekrije zvjezdani roj.
More će vidati stečene rane i skupljat će snagu za još jedan boj.
I pozvat će u pomoć vjetrove nove, i nebo će munjama parati noć.
Al’ ja sam od onih što vječito plove i tamo gdje želim….ja ću tamo i doć.
Ne, ne bojim se juga, ne bojim se bure, ne bojim se neba, dubine ni dna.
Podivljali valovi me uzalud jure, na krilima vjetra poletjet ću ja.
Ne, ne mogu mi ništa, ne mogu mi ništa, sve prirodne sile isav njihov bijes.
Ne mogu mi ništa ni žega ni kiša na krilima vjetra ja nastavljam ples.
(Marijan Ban)
A mene danas “ubila “bonaca[embarass],nadam se da sutra neče[rolleyes]