Muškarci mogu da vole samo kada nađu
malo slobodnog vremena,
i samo one žene koje im se u tom trenutku
nađu pri ruci…
Duško Radović
sec…sad sam u guzvi
javim se posle najdraza bako
pofuk
Želim ti
Utjehu za teških dana,
Osmijehe
Kada te spopade tuga,
Duge da slijediš oblake,
Smijeh da ljubi tvoje usne,
Zalaske sunca
da ugriju tvoje srce,
Nježne zagrljaje
kad duh ti klone.
Prijateljstva da razvedre
tvoje postojanje,
Ljepotu za tvoje oči
Povjerenje kad sumnjaš,
Vjeru da možeš vjerovati,
Hrabrost da upoznaš sebe,
Strpljivost da prihvatiš istinu,
I ljubav da upotpuni
tvoj život.
Nepoznati autor (Svjetlo riječi)
Sve to danas i ja nam
i u sve dane naše želim
[smiley] [smiley] [kiss] [kiss]
hvala lepa
pofuk
lajko careeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ha ha ha ha ha pa led zepelini su nista prema ovoj dvojici
nezna se da li bolje pici violinu ili fucka
ha ha ha ha ha
udri ga srecko moj jedini
http://www.youtube.com/watch?v=bIovJhRVSUE&feature=related
pofuk
..evo ..za seku ….neku [rolleyes]
http://www.youtube.com/watch?v=_o6b64gyQ5A
Muškarci mogu da vole samo kada nađu
malo slobodnog vremena,
i samo one žene koje im se u tom trenutku
nađu pri ruci…
Duško Radović
i onda teško….
[wink]
Želim ti
Utjehu za teških dana,
Osmijehe
Kada te spopade tuga,
Duge da slijediš oblake,
Smijeh da ljubi tvoje usne,
Zalaske sunca
da ugriju tvoje srce,
Nježne zagrljaje
kad duh ti klone.
Prijateljstva da razvedre
tvoje postojanje,
Ljepotu za tvoje oči
Povjerenje kad sumnjaš,
Vjeru da možeš vjerovati,
Hrabrost da upoznaš sebe,
Strpljivost da prihvatiš istinu,
I ljubav da upotpuni
tvoj život.
Nepoznati autor (Svjetlo riječi)
Sve to danas i ja nam
i u sve dane naše želim
[smiley] [smiley] [kiss] [kiss]
i da ti oči v križ zajdu od tolkih praznih redov….
[wink]
kapa dole
[wink]
kak zgleda, danas je već sutra
[wink]
Brak se uređuje zakonom samo onda kad ne može drukčije.
Zbog toga ne dozvolite da vam zakon uredjuje brak.
Uredite ga sami, ljepše i humanije nego što bilo koji zakon
to može da predvidi…
Duško Radović
Na svom mirnom putu prema moru
jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila.
Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije,
špilje i nanosi živog pijeska. Rijeka je zastala od straha.
“To je moj kraj. Pustinju neću preći,
jer će pijesak progutati svu moju vodu
i mene će nestati. Nikad neću stići do mora,
sve je gotovo”, očajavala je.
Voda joj se počela postupno gubiti
i rijeka je zaista nestajala u pustinji.
Prolazeći onuda ,
vjetar začuje njezino stalno jadikovanje
i odluči je spasiti.
“Prepusti se suncu da te zagrije,
uzdići ćeš se na nebo
u obliku vodene pare.
Za ostalo ću se ja pobrinuti”, predloži vjetar.
Rijeka se još više uplaši.
“Ja sam stvorena da tečem između dviju obala polako,
mirno i dostojanstveno, nisam stvorena da letim zrakom.
” Vjetar joj odgovori: “Ne boj se, kad se digneš prema nebu
u obliku vodene pare, postaćeš oblak.
Oblak ću prenijeti preko pustinje
i tamo ćeš ponovno pasti na zemlju kao kiša.
Postat ćeš opet rijeka i teći ćeš prema moru.”
No rijeka se suviše bojala i pustinja ju je progutala.
mudre misli
…Oprez , koji prerasta u strah je ono, što nas sputava da budemo onakvi kakvi želimo biti…