priča kao iz 75-e, samoupravljači pričaju o “instaliranim kapacitetima” i “potrebi da država reagira”.
kad vidim onu dorinu na policama, smuči mi se, dizajn ranosovjetske avangarde, okus lanč-paketa za kirgistanske padobrance.
mislim da godinama i godinama nisu razvili nijedan novi proizvod, na vanjska tržišta idu “u okivru mogućnosti” tj. u srbiju i bih, dok i bugarski proizvođači imaju smjelosti i znanja otići recimo na rusko i istočnija tržišta.
u razvoj ne ulažu ništa, dobro znam da im je proizvodni menadžment protjeran iz tvrtke, godinama nemaju nikakvih unaprjeđenja i sniženja troškova. predsjednik uprave vidošević, nepomičan kao buda, pod milim bogom ništa ne radi.
i to je kraš, lider, a mogu misliti kakvi su ostali.
i sad bi “država trebala pomoći”, kao u sovjetskom savezu valjda da imamo dva proizvoda u trgovinama koje će nam lijeni i nesposobni “menadžeri” nuditi.
pa ti zli trgovci što traže sniženja cijena, umjesto da milicija naredi građanima koliko imaju da plate.
tržišna konkurencija, zlo i naopako, dajte nam natrag državni socijalizam.
mogla bi država konditore uključiti u program pomoći brodogradilištima, i tu odmah dodati seljake te će fino tu sjesti i cijela podravka. svi na državne jasle, zatvoriti granice i proglasiti konfederaciju sa sjevernom korejom!