Dobar clanak. Medutim, mislim da ce taj novi pristup tesko dobiti siru potporu u bliskoj buducnosti.

Šonje, sjedi 5. Čovjek je napisao ono što bih ja ovako sročio : Ovu državu i sve u njoj vode neobrazovani i korumpirani kreteni, kojima je krajnji domet da kroz bradurinu preko koje se cijedi mast od požderanih enormnih količina janjetine, dogovaraju proviziju od posla naplaćenog i do 500% vrijednosti ( ucifra nije pretjerna). Svaki ali ama baš svaki državni projekt ili odljev državnog novca , i ne samo na državnoj već i svakoj drugoj razini vlasti je pranje novca. Obrazovanje, zdravstvo socijala čak, iza svega je isključivo prelijevanje novca u privatne džepove. Problem je da su osobe sa navedenim karakteristikama ama baš na svakoj razini vlasti i problem je da pomoć jednostavno nema. Nema i gotovo. Iz pretpristupnih fondova EU isto nula. Ili oko nule. Pa ko će se tu lova povući, neće je dati EU da neko napuni džepove. Pa onda nam i ne treba. Cost benefit analiza. Ma koji je tio k…..

šteta što se autor ne bavi i praksom, ovako ekshibicije teoritiziranja tek tu i tamo lucidno “nabodu”.

recimo, sama činjenica da vlada/vlade stalno mijenjaju pravila igre dovodi do toga da je praktički nemoguće ozbiljno izačunati povrat investicije, a to u praksi ogroman broj investitora navede da zaobiđu hrvatsku nakon “sondiranja” situacije.

zatim, točno je, svakako, da samo visoki profiti mogu pokriti sve terete koje naše reketarsko društvo nameće svakom radu koji proizvodi neku dodanu vrijednost. ali odmah treba skoknuti u praksu – dovoljna je observacija – takve visoke profite kod nas donosi samo privilegirani položaj – monopoli/duopoli, koncesije za koje se ne zna koja im je društvena svrha itd. ono malo zdravih uspješnih biznisa sretno su uspostavljene veze s tržišnim nišama vani, pa su u biti samo “padobranci” u domaćoj ekonomiji, a mahom su ostali boraviti u hrvatskoj iz čistog iracionalnog entuzijazma – i geofotu i atlantic trade-u i ent-u bilo bi bolje da se presele vani, a nexe, gavrilović ili žito to prosto ne mogu zbog prirode svoga biznisa. mi, dakle, pravih visokoprofitalnih biznisa i nemamo, svi visoki profiti kod nas dolaze samo od okrutne “deračine” nekih segmenata društva.

opet praksa – analiza profitabilnosti (cost/benefit analiza je prejednostavna i nedostatna za kapitalne složene projekte) znanje je koje kod nas nema nitko – treba tu i puno teorijskog znanja i puno poduzetničke prakse u normalnim tržišnim uvjetima, i dovoljno investicijakog kapitala, te strpljivo građeno znanje i reference da bi se do te razine moglo doći. mi to jednostavno nemamo, jer nemamo mogućnost prakse normalne tržišne ekonomije. drugim riječime, ako se uopće hoćemo uključiti u svjetske tokove, i u toj i u mnogim drugim oblastima moramo se okrenuti strancima.

sa zaključcima se slažem, ali se uopće ne slažem da je to tako ekstremno komplicirano, tu prvo treba hrabrosti da se jasno kaže “ne” nastavljanju prakse samoupravnog socijalizma, a tek nakon toga pameti i truda – načela su jasna.