nikakav zakon neće nesposobne i nestručne suce – a takvi su izgleda golema većina – učiniti uspješnim i sposobnim.

više sudske instance gotovo uvijek vraćaju lopticu natrag iako mogu donijeti pravomoćne presude, a i u obrazloženjima koje pišu uvijek nabacaju kupus od rašomonskih argumenata koji bi trebao implicirati da se o nekom predmetu uopće ne može odlučiti, iako i pravni laik zna da je to bezveze.

ne treba imati ni svršenu osnovnu školu da se pojmi da postoji proces u kojemu se iscrpe mogućnosti za pridobivanje novih dokaza, a taj nije vremenski predug, a zatim se na osnovi postojećih argumenata može donijeti određena presuda, a ako ne može tada se donosi suprotna odluka i to je to.

no naši suci u svojim dokumentima pišu filozofske rasprave bez glave i repa, a pogotovo uz brižno izbjegavanje zaključka i stava, i svim silama se upinju da razvuku procese što je moguće više, a kad i to iscrpe onda gledaju prebaciti lopticu.

neće nikakvu odgovornost a to je najbolji pokazatelj neznanja i nesposobnosti. jedini izlazni proizvod pravosuđa za koji oni dobivaju plaće je pravomoćna presuda, a veliki broj njih bi razvlačio svaki proces na kojem rade do mirovine, i ne bi trepnuli.

oni su neusporedivo veći problem od bilo kojeg drugog problema u državi.