[emo_palacg]

koji je predmet tužbenog zahtjeva?

Valutna klauzula i promjenjiva kamata povreda odredbi ZOO

“Ovo je prva odluka u postupku kolektivne zaštite potrošača ne samo u Hrvatskoj, već i u široj regiji”, kaže prof. Maganić.

Sloboda ili sigurnost? (Sve, sve sve samo ne ono pravo II)

Hromax, nisam pomiješao kruške i jabuke ali se slažem da poredba rizika investiranja u dionice i uzimanje kredita u švicarskim francima baš nije primjerena. Naime, ljudima koji ne razumiju značaj tržišne ekonomije za njihov osobni džep je teško objasniti ulogu rizika i tu zato mnogi “padaju” kao pokošena trava. Jer kod tržišne ekonomije je bitno prvo pravilo kod preuzimanja rizika: ne ulazi u rizk koji ti nije potpuno jasan! Naši ljudi koji su uzimali kredite u švicarcima uopće nisu znali da ulaze u rizik.

Ignorantia non est argumentum?

Pa ne baš. Brokeri na njujorškoj burzi tješe gubitnike slijedećim savjetom: “Radije pokušajte dokučiti smisao života, odrediti granice svemira ili barem krenuti u ozbiljnu potragu za Sveti Gralom nego da pokušavate odgonetnuti zašto su vaše dionice pale a vi ste očekivali da će rasti”.

Ukatko: HNB je trebala žestoko regirati i zabraniti uzimanje kradita u u eurima a pagotovo u švicarcima. I tu dolazimo do dileme “sloboda ili sigurnost” jer ljudi nisu bili svjesni da ulaze u rizik. To je dilema o kojoj se često raspravlja u Njemačkoj, još nema suglasnosti što je bolje jer odgovor ovisi o okolnostima. Drugi primjer dileme “sloboda ili sigurnost” u Hrvatskoj je referendum koji guraju anti-ćirilićari, ali to je van sfere ekonomije.

Što će tek biti nakon devalvacije kune koja će uslijediti neposredno nakon “pada zastavice” i priznanja nemogućnosti servisiranja onoga što MMF zove “sovereign debt”? Nemajte iluzije da je to još jako daleko.

Time zavaramo krug jer opet dolazimo do švicarca, tečaja kune i uloge HNB-a. CHF je primjer da snagu nacionalnoj valuti može dati samo ekonomska snaga zemlje i njen izvoz (Njemačka, Brazil, Holandija (tzv. “holandski sindrom”) itd…itd…). Ovo pravilo je jako strano Željku Rohatinskom a nažalost i njegovom nasljednku, Borisu Vujčiću. Na upozorenje Jean Claude Tricheta “S ovakvim jediničnim troškovima rada, budžetskim deficitom i fiksnim kursom kune Hrvatska vozi prema zidu” (dobro obratite pažnju na ovaj redoslijed!!!)se očito već poodavno zaboravilo.
Dakle ne bojte se pada CHF-a.

Kuna već 20 godina bazira svoj tečaj na prodaji naslijeđene državne aktive i uzimanja kredita. To je značilo golem priliv stranog novca (ne kapitala!!!!!!)kroz cijelo to vrijeme, (relativno) golemu potražnju za kunom i rezultirajući njen nerealno viskok tečaj. Odavde iluzija o “jakoj kuni” što je vjerojatno uz financijsku infantilnost također doprinijelo uzimanju kredita u švicarcima.

Prema brojnim sarkstičnim komentarima na Zapadu, “narodi istočne i jugoistoče Evrope su nakon pada berlinskog zida naivno prodali sigurnost svojih radnih mjesta za iluziju slobode”.

Dolaskom MMF-a i “trojke” uvijek izgube i jedno i drugo. Hrvatska je i tu na najboljem putu da i ona postane jedna od tih statistika.

Sloboda ili sigurnost? (Sve, sve sve samo ne ono pravo II)

Hromax, nisam pomiješao kruške i jabuke ali se slažem da poredba rizika investiranja u dionice i uzimanje kredita u švicarskim francima baš nije primjerena. Naime, ljudima koji ne razumiju značaj tržišne ekonomije za njihov osobni džep je teško objasniti ulogu rizika i tu zato mnogi “padaju” kao pokošena trava. Jer kod tržišne ekonomije je bitno prvo pravilo kod preuzimanja rizika: ne ulazi u rizk koji ti nije potpuno jasan! Naši ljudi koji su uzimali kredite u švicarcima uopće nisu znali da ulaze u rizik.

Ignorantia non est argumentum?

Pa ne baš. Brokeri na njujorškoj burzi tješe gubitnike slijedećim savjetom: “Radije pokušajte dokučiti smisao života, odrediti granice svemira ili barem krenuti u ozbiljnu potragu za Sveti Gralom nego da pokušavate odgonetnuti zašto su vaše dionice pale a vi ste očekivali da će rasti”.

Ukatko: HNB je trebala žestoko regirati i zabraniti uzimanje kradita u u eurima a pagotovo u švicarcima. I tu dolazimo do dileme “sloboda ili sigurnost” jer ljudi nisu bili svjesni da ulaze u rizik. To je dilema o kojoj se često raspravlja u Njemačkoj, još nema suglasnosti što je bolje jer odgovor ovisi o okolnostima. Drugi primjer dileme “sloboda ili sigurnost” u Hrvatskoj je referendum koji guraju anti-ćirilićari, ali to je van sfere ekonomije.

Što će tek biti nakon devalvacije kune koja će uslijediti neposredno nakon “pada zastavice” i priznanja nemogućnosti servisiranja onoga što MMF zove “sovereign debt”? Nemajte iluzije da je to još jako daleko.

Time zavaramo krug jer opet dolazimo do švicarca, tečaja kune i uloge HNB-a. CHF je primjer da snagu nacionalnoj valuti može dati samo ekonomska snaga zemlje i njen izvoz (Njemačka, Brazil, Holandija (tzv. “holandski sindrom”) itd…itd…). Ovo pravilo je jako strano Željku Rohatinskom a nažalost i njegovom nasljednku, Borisu Vujčiću. Na upozorenje Jean Claude Tricheta “S ovakvim jediničnim troškovima rada, budžetskim deficitom i fiksnim kursom kune Hrvatska vozi prema zidu” (dobro obratite pažnju na ovaj redoslijed!!!)se očito već poodavno zaboravilo.
Dakle ne bojte se pada CHF-a.

Kuna već 20 godina bazira svoj tečaj na prodaji naslijeđene državne aktive i uzimanja kredita. To je značilo golem priliv stranog novca (ne kapitala!!!!!!)kroz cijelo to vrijeme, (relativno) golemu potražnju za kunom i rezultirajući njen nerealno viskok tečaj. Odavde iluzija o “jakoj kuni” što je vjerojatno uz financijsku infantilnost također doprinijelo uzimanju kredita u švicarcima.

Prema brojnim sarkstičnim komentarima na Zapadu, “narodi istočne i jugoistoče Evrope su nakon pada berlinskog zida naivno prodali sigurnost svojih radnih mjesta za iluziju slobode”.

Dolaskom MMF-a i “trojke” uvijek izgube i jedno i drugo. Hrvatska je i tu na najboljem putu da i ona postane jedna od tih statistika.

Kolege forumaši zaboravljaju da mi nismo Rusi ili Slovenci koji nemaju vokativ!
Stoga se piše: « Marxe, ja mislim…», «Hromaxe, nisam…».

Dalje, mnogi ne razumiju kako funkcionira devizno tržište. Banke na švicarcima ne mogu izgubiti jer odmah zatvaraju poziciju i rizika nema. Ako franak raste, zarada je golema. Ako pada, postoje drugi instrumenti kojima se moguća šteta uklanja. Građani tu mogućnost nemaju!

Ovdje su građani dvostruko oštećeni jer je banka umjetno napuhivala kamate, a dodatni je uteg bio rast tečaja švicarca. Stoga ne bi trebalo biti nikakvih dvojbi uoči presude. Lihvarske ustanove trebaju dobiti po nosu, a osobito HNB koji je krivac za većinu hrvatskih financijskih nedaća.

Uzimaš kredit u švicarcima, a dobivaš kune po tečaju koji ti banka odredi! Ne možeš tu valutu čak ni promijeniti na tržištu koje bi ti sigurno ponudilo više od matične banke. I onda ovisiš o kretanju tečaja na svjetskomu tržištu. Iako kupljeni proizvod nisi vidio jer su ti odmah uvalili bijednu kopiju. Pa toga nema ni u Zanzibaru!

Dakle tržišna ekonomija u nas primjenjiva je selektivno. Rizik za promjenu tečaja eura kompenziran je politikom jake kune koju provodi “regulator” (o tome se naravno ne talasa previše u javnosti), ali zato imamo sasvim realan i opipljiv rizik za promjenu tečaja CHF-a, jer eto tu “regulator” nema što intervenirati pa je sve prepušteno “tržišnoj ekonomiji”, a onaj tko to ne razumije osuđen je na propast jer je špekulirao pa zaglavio. Namjerno stavljam navodnike, jer ovo kod nas je sve, samo ne tržišna ekonomija. Ovako kako vi navodite problem, svojstveno je pogledu izvana. Tako na stvari gleda netko tko nema pogled iznutra, odnosno netko tko ne razumije ili ne želi razumjeti koliki je stupanj neuređenosti našeg tržišta i koliko je krajnji korisnik ili potrošač nekog dobra ovdje nezaštićen. Zato i ne čudi da je izgubljeno povjerenje u sve institucije ovog društva i nadam se da će se to nezadovoljstvo koje se akumulira ovdje već niz godina, preliti na ulice čim korumpiranim glavonjama ponestane novaca za kupovanje socijalnog mira. Onda ćemo spoznati definiciju tržišne ekonomije na zapadno-balkanski način. Kad ste već počeli povlačiti paralelu s ulaganjem u dionice, analogija po pitanju kaosa, neuređenosti sustava i nezaštićenosti ulagača primjenjiva je naravno i na tržište kapitala samo uz naznaku da ovdje postoji i onaj špekulativni moment. Prava malih dioničara u Hrvatskoj valjda su među najnižima u svijetu, pa nek netko ulaže na našem tržištu kapitala. Primjere ovdje neću spominjati a vi razmislite koji su.

Hromax,

slažam se s Vašim navodima ali se očito u svemu nismo sasvim razumjeli. Poslao sam Vam privatnu poruku.

I onda se čudimo što smo u banani.

Polupismenu populaciju lako je vrtjeti oko maloga prsta.

Narod ne želi slušati.

Ja zamolim da se upotrebljava vokativ, a ovaj i dalje lupa po nominativu kao Maksim po diviziji.

Hromaxe, Marxe!