Ovdje je postavljena teza: „Od kada se kriza prelila iz Europe u Hrvatsku, banke su plasirale sve manje kredita što zbog manje potražnje a što zbog manjeg broja solventnih klijenata, dok je istodobno štednja nastavila rasti.“
Kriza se prelila iz Europe u Hrvatsku na krizu koju je sama Hrvatska imala i proizvela. Tako da imamo supstancu krize koja je više hrvatska nego europska. Proizvođač te krize u Hrvatskoj u velikoj mjeri bile su banke, koje u prije „ prelijevanja krize iz Europe“ nisu imale „averziju prema riziku“, nego su dapače, koristili nepostojanje Zakona o financijskim konglomeratima, nepostojanje internih rejtinga i pohlepu po dobiti i rastu kreditnih plasmana.
Izgledalo je kao da obavljaju „ prljavi posao“ nasilnih preuzimanja za anonimne investitore koji su budzašto preuzimali prezadužene tvrtke i tvrtke u teškoćama.
Neki parcijalni istraživački radovi o tome govore i više nego ilustrativno i više nego bi to htjeli reći i pokazati.
A sada, kada se kriza iz Europe „ ulila“ u Hrvatsku, svojim konceptom“ averzije prema riziku“ uvode neku novinu u menadžment komercijalnih banaka, koju nije poznavao ni Peter S. Rose.
A možda je menadžmentski koncept upravljanja „ averzije prema riziku“ koji u konačnici donosi „ višak depozita nad plasiranim kreditima“ onaj resurs za majke koje po obrascima i matrijarhata i obrascima patrijarhata vrši alokaciju i distribuciju kredita???!!!
