koji to “poljoprivrednici” traže zemlju? i koju to zemlju konretno?

mrtvi zemljišno-državni kapital ne potrebuje novi “zakon o poljoprivrednom zemljištu” da bi se stavio u funkciju.. kako se “stavio u funkciju” onaj dio koji već jest u funkciji? osim toga, već postoji zakon koji to regulira.. štoviše, mnogo njih u slijedu..

opa, prvi put čujemo za popise i poticaje koje isplaćuje EU?

kakva “nacionalna” agrarna politika ako je EU ta koja isplaćuje poticaje? (i općenito određuje sve ostalo)

tamo gdje je “sušom spaljena” ljetina (Slavonija), baš i nema mnogo slobodnih hektara.. slobodni hektari su u krajevima gdje nema baš mnogo poljoprivrednika i koji nisu posebice pogodni za komercijalnu poljoprivrednu proizvodnju..
Poljoprivredna komora je institucija vlasti i politike, kao i HUP, a ne poljoprivrednika..
sumnjam da je ijedan “poljoprivrednik” išta pisao ministarstvu. (osim eventualno onog Lasle)
“poljoprivreda” gubi utkamicu otkad su se tu umiješali strani interesi koje zastupaju hrvatska poljoprivredna komora, udruga poslodavaca isl. organizacije, te otkad se subvencionira uvoz, direktno i indirektno..

da objasnim autorici kakav je tu “odnos snaga”. hrvatska poljoprivredna komora/agencija za poljoprivredno zemljište (USAID/FAO) i HUP sjetili su se napisati (dan im je da ga proguraju) zakon za otimačinu zemlje iz privatnog vlasništva (“okrupnjavanje”), dok su EU regulacije osmišljene na način da sa tržišta istisnu sve male poljoprivrednike, a u korist agrokor-poracija u stranom vlasništvu. Kako su određeni aspekti prijašnjeg zakona pali na ustavnom sudu zbog očigledne neustavnosti, postavilo se pitanje kako se “ustavno-pravno” može provesti ova otimačina..

kreativno-inovativna rješenja i dalje očekujemo.

da zaključim, ulaskom u EU, bilo kakvi ostaci “nacionalne”, poljoprivredne ili bilo koje druge politike prestaju postojati. Hrvatska poljoprivreda u stvarnosti ne postoji. Postoje samo pravni subjekti, u domaćem ili stranom vlasništvu, koji se bave poljoprivredom na teritoriju provincije pod nazivom RH, i svoje proizvode prodaju po cijenama na svjetskom tržištu. Drugim riječima, da je i zadnji pedalj hrvatske zemlje obrađen, te da hrane imamo 3 puta više nego što nam treba, to još uvijek ne znači da će Hrvati imati što jesti.. barem oni siromašniji, kad im otmu sve što imaju kroz poreze na imovinu