Dakle Uljanik bi imao temeljni kapital od nešto malo više od 500 milijuna kuna pa bi onda krenuo u preuzimanje i restrukturiranje 3. maja koji godišnje za kamate za svoje dugove plaća oko 250 milijuna kuna.
Zanimljivi odnosi, zar ne?

Kako naša brodogradilišta uspijevaju godinama opstati s tolikim teretom dugova i kamata koje na njih plaćaju su fenomeni tržišne ekonomije.

Svake godine slušamo da su glavni izori gubitaka upravo kamate na goleme dugove i tečajne razlike (zadnji koji je to izjavio bio je Edi Kučan).

Neka je sretno i Uljaniku i 3.maju !

Dok se mogu legalno činiti ovakave prevare, ovoj državi tek slijedi teški pakao!