Ovo s ograničavanjem broja članstva državnih dužnosnika u nadzornim odborima je više od farse.
Kada bi sve te državne dužnosnike sakupili u jednu dvoranu i svakom dali komad papira s pitanjem “Koji je prvi i najvažniji zadatak nadzornog obora?” svi ti papiri bi vjerojatno ostali prazni. O ostalom da i ne govorimo!
Ako je ideja ta da im se ograniče primanja (dr. Darko Tipurić s pravom tvrdi da su NOi kod nas “sinekure bez nadzora poslovanja”), onda je i to promašaj jer menadžeri u dotičnoj firmi odmah “pročitaju” nadzornike koji “nemaju pojma u pojmu” i sjede u NOu samo radi sinekure praveći ruglo i od sebe i NOa kao institucije.
Takvim nadzornicima menadžment servira podatke kakve hoće a bitne činjenice prešuti ili sakrije.
Šteta koju čine takvi članovi NOa je nesaglediva i nije niti u kakvoj proporciji s naknadom koje za to svoje sjedenje u NO primaju. Tipičan najnoviji prikjer je Podravka