Paul Krugman, da ga parafraziramo,rekao bi:Ako vas je šokiralo izvješće o nezaposlenosti mladih i ako ste mislili da nam dobro ide pa ste se iznenadili, očito niste dovoljno pazili. Prava je istina da je hrvatskogospodarstvo u škripcu već dvadeset godina. Međutim, javnom je raspravom o gospodarstvu u krizi zavladala je destruktivna pasivnost.

I zatim možemo u njegovu tonu i intonaciji govoriti o IZLIKAMA, kao što su:

1.Boljitak samo što nije stigao
2.tržište obveznica je zlo:
3. Radnici su krivi
4.Pokušali smo potaknuti gospodarski rast, ali nije upalilo.

A možemo preuzeti i njegov zaklučak, koji se istina odnosi na Ameriku, ali efekti njegova razmišljanja su primjenjljivi i na nas. Dakle, ovako Krugman zaključuje:
Zaključak: Gospodarstvo se neće samo popraviti. Usto, vladu ništa ne sprečava da nešto poduzme: i obveznički osvetnici i strukturna nezaposlenost postoje samo u glavama učenjaka. Ako program poticaja nije uspio, stvar je u tome što se nismo istinski ni potrudili. Kad slušate navodno ozbiljne ljude dok govore o gospodarstvu, pomislili biste da “ne možemo”. No stvarnost je takva da zapravo “nećemo”. A svaki učenjak koji podupire tu destruktivnu pasivnost također je dio problema.