ako je nešto kratkovidno, onda je to ovaj članak.

valjda bi bar novine koje se nazivaju poslovnim trebale dati neku računicu, a ne razbacivati se politikantskim frazama.
za most se računa da realna cijena može biti 7 milijardi kuna (igh-ove četiri su poznati i jeftin trik s “neuračunanim dodatnim radovima” a ponuda austrijskog konkurenta se u medijima uporno ignorira), a za koridor navode cijenu od 7 milijuna eura.

elementarni zdrav razum kaže da bi se za tako enormnu razliku u investiranju isplatilo izgraditi koridor čak i po načelu “što bude, bit će”, jer je naprosto ušteda više nego enormna. no grlati zagovornici mosta su mahom jahači državnog proračuna i za njih novac nije nešto što se mukotrpno zarađuje, nego nešto što treba “izvući” iz proračuna koji se mahom “puni” novim tranšama kredita, gdje se već uvelike plaćaju kamate ne kamate.

postoji i nešto još mnogo kratkovidnije vezano za tu priču o mostu, a to je sama ideja da bi se hrvatska svim stredstvima, pa i monstruoznim betonskim konstrukcijama trebala izolirati od bih i od tamošnjih problema.

s 1000 km granice treba biti stvarno autist pa vjerovati da se eventualni budući kaos tamo neće preliti kod nas. hrvatski političari ako imaju imalo razuma moraju voditi aktivnu politiku u bih, a koridor je jedan pozitivan korak u tome smjeru.