završetak procesa tranzicije u državni komunizam.
neisplata plaće je grozna stvar, ali ovdje se postavlja kao da je to malne jedini problem, a prstom neće mrdnuti da riješe opće probleme: neplaćanja za koje je isključivo krivo nefunkcionalno pravosuđe, nulte odgovornosti državne uprave za štetu koju naprave poduzetnicima svojim lošim i nesavjesnim radom, nastavak toleriranja banditima da tvrtku s dugovima pošalju u stečaj i mirno prenesu imovinu, a ne i obveze u novu tvrtku, opću nemogućnost pravnog sustava da brzo i efikasno osnaži valjane ugovore itd.
sve su to problemi pravosuđa, a ide se na najprimitivniju populističku mjeru, gdje su zli poslodavci postali pedro kriv za sve probleme u državi, a istina je opravo obratna – koliko god bilo devijacija, poslodavci jedini stvaraju novu vrijednost, a za sve je kriva zla državna uprava.
i što će sad poslodavac kome duguju država i paradržavna poduzeća, najveće neplatiše koji sav teret prebacuju na manje? vani postoje bjanko mjenice koje velike tvrtke na većim poslovima moraju ovjeriti, i onda mali za plaće svojim ljudima imaju pravo vršiti brzu ovrhu velikih, točno se predoči obračun plaća i za taj iznos se vrši ovrha.
strpajte u zatvor poslodavce koji ne plaćaju radnike, ali onda tim istim omogućeite ekspresnu ovrhu svojih potraživanja, posebno prema državi i paradržavnim tvrtkama kao konstruktor i igh!
Sve to stoji kolega ali kako onda stati na kraj poslodavcima koji s jedne strane ne placaju radnike dok istovremeno kupuju druge firme, nekretnine, jahte itd.
bob, to bi bilo lijepo kad bi se takvi kakve navodite mogli odvojiti od onih koji se još nadaju da će opstati, drže svoje zaposlene, a sav im je problem u nemogućnosti naplate.
sklon sam vjerovati da su oni mnogo brojniji od onih koji vrše zloupotrebe, a naš sustav je uvijek isti: odreži po svima umjesto da inspekcije, poreznici i sudovi počnu časno raditi svoj posao.
treba onda kazneno goniti i suce koji neokončavanjem jednostavnih predmeta tjeraju tvrtke u teške gubitke, poreznike koji žmire na javno vidljiva ogromna isisavanja novca iz tvrtki, inspektore koji otvoreno toleriraju razne oblike bezakonja, zašto i po kojoj osnovi su oni oslobođeni odgovornosti?
sve ove stvari prelamaju se isključivo preko leđa onih koji žele poštivati zakon, a one koji zakone ignoriraju kazne u pravilu zaobilaze.
funkcioniranja pravosuđa i državne uprave naprosto nemaju nikakvu alternativu, a ovakim mjerama oni po tko znaju koji put pokazuju da nemaju namjeru ništa popraviti, nego "ugraditi u zakonska rješenja", kao da će time problem nestati sam od sebe.
20 godina prakse pokazuju da se problemi takvim potezima samo produbljuju, zakoni su puni restrikcija nabacanih jedne na druge, koje opet nitko ne provodi, nego se sve dodaju nove u nadi da će se pojaviti čudo koje će omogućiti da sustav proradi sam od sebe, bez truda onih koji bi ga trebali provoditi.