ne da se gleda kao normalna već ponegdje kao i poželjna pojava
[/quote]
Nije ponegdje, vec je uvijek pozeljna pojava, samo je nuzno da je kontrolirana (prirodna). Deflacija ne odgovara niti jednom gospodarstvu.
to nije zadaća države. svi primjeri planskog određivanja tko će što proizvoditi su neslavno završili. ti bolje znaš za koji proizvod imaš kupca a tržište će samo neuspješne natjerati na promjenu.
10 od 20 najtraženijih zanimanja u americi danas, prije 15 godina nije postojalo. uvijek će biti inteligentnih poduzetnika spremnih na inovaciju i rizik.
Potpis. Nazalost mentalitet socijalizma i dominantne uloge drzave u gospodarstvu je duboko ukorijenjen u vecinsko razmisljanje nase populacije i to je jedan od glavnih problema mogucnosti "zdravog oporavka" o kojem se ovdje pokrenula rasprava.
Dobro kažete, nije država ta koja treba određivati što će se proizvoditi. Možda svojim poticajnim mjerama pružiti podršku perspektivnim proizvodnjama.
Što se tiče najtraženijih i najplaćenijih radnih mjesta u HR – obično su u financijskim institucijama ili trgovini, zastupništvima i slično.
Direktnih potpora iz drzavnog proracuna treba biti sto je manje moguce.
Škegrin Questus osnuje tvrtku i uloži 100 milijuna i država mu "udvostruči sredstva"?
[/quote]
Ne osniva PE fond tvrtke nego ih financira u pocetnoj fazi (moze i u kasnijim fazama) pa nakon par godina izlazi van kroz IPO ili privatnom prodajom dionica prvotnim osnivacima i sl. To znaci ako otvoreni investicijski fond rizicnog kapitala s privatnom ponudom prikupi 100 milja kn od investitora, tad dobije jos 100 mil. kn od drzave pa ima portfelj od 200 mil. kn za ulaganja u razlicite SME.
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
[/quote]
Inflacija je kada "too much money is chasing too few goods". Ako huan ojaca kineski potrosac ce moci kupiti vise robe i inventories ce pasti. Medutim ako zapadne drzave pocnu povlaciti novac kojim su plavile sustav proteklih godina smanjit ce se kolicina novca. Dakle ne mora znaciti da ce poskupljenje kineske radne snage rezultirati inflacijom.
@Lynx
Afrika je vec porobljena. Tu mislim na beskrajno crpljenje prirodnih resursa koje te zemlje imaju
točno, a Kinezi su tu sve značajniji i na tome polju – međutim nije porobljena do kraja a ja mislim da bi upravo Kinezi mogli odigrati i tu finalnu fazu.
Jedini pravi suvremeni način porobljavanja, u potpunosti ekvivalentan nekadašenjm fizičkom porobljavanju ljudi koji tada rade u proizvodnji (poljoprivrednoj, industrijskoj…), je "financijsko porobljavanje".
Danas je "kredit" ono što je nekada bila "kuća za robove, zajedno sa čuvarima, predradnicima…" – dakle jedna puno jednostavnija i čistija metoda. Naime vuk dlaku mijenja a čud nikada. Stoljetna tradicija i dalje živi samo u drugom obliku. Što je žalosno… ali to je tako, svijet je u svojoj biti stoljećima isti – ovo su samo druge kulise, drugi glumci – ali scenarij se u svojoj srži uopće nije bitno promijenio.
Danas je puno lakše nekoga "zarobiti": samo mu daš kredit! To je i razlog zašto je u islamskom svijetu kamata zabranjena. Oni su jako davno shvatili fundamentalnu opasnost toga pojma i zato su se zaštitili na način da je zabrana ukompnirana u svetu knjigu. Naravno to se danas ipak izbjegava na maštovite načine, i da im i dalje to "nije grijeh"…
Kinezi su zapravo najstarija kontinuirana civiliazacija na svijetu… možemo biti malo "romantični" pa pomisliti možda zato i jesu toliko "mudri" da su postlai oni prvi u povijesti koji su uspijeli izigrati "zapadne osvajače" na način da ih pobijede na njihovom vlastitom tlu. To nisu niti Japanci uspjeli. I Japanci su bili jako dugo strašno ovisni o američkim kreditima.
Kinezi su uspjeli steći svoju financijsku neovisnost (to je jedina sloboda u suvremenom svijetu – tko ima financisjku slobodu on ima "apsolutnu slobodu", tko je "dužan" – taj je zarobljenik) i to im je preduvjet za daljnji razvitak.
Kinezi kao "nacija"/država sada nisu ničija igračka, oni su akteri svijeta. Tome treba ipak odati priznanje, ma koliko svi mi imali negativan stav prema njihovoj Partiji zbog ovih strašnih zatiranja ljudskih prava…
Kamo sreće da smo i mi Hrvati, "narod od stoljeća 7.", barem 20 % mudri kao Kinzei (oni "imaju preko 6000 godina", naših 1300 bi bilo 20 % P) ali nažalost nismo – mi smo se dali u potpunosti porobiti. Za razliku od Kine, baš nitko ne ovisi o našim novcima niti na koji način (nego sasvim suprotno) – dok Kinezi, mogu reći da su neovisni, a mogu misliti kako bi se Amerikancima ("najvećoj sili svijeta!!") tresle gaće da Kinezi "zavrne pipu"!
…. dok Kinezi, mogu reći da su neovisni, a mogu misliti kako bi se Amerikancima ("najvećoj sili svijeta!!") tresle gaće da Kinezi "zavrne pipu"!
Ili unajme nase brodove i istovare im $$ negdje na obale kalifornije. [smiley]
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
[/quote]
Ne vidim uzročno posljedičnu vezu ovdje
[/quote]
pretpostavka bi bila da bi zbog skuplje radne snage bili skuplji određeni kineski proizvodi koji se uvoze u mnoge zapadne zemlje a koji bi se i tada, po skupljim cijenama, pa bi se i prodavali na zapadu po nešto većim cijenama… i time bi cijene pri potrošačima rasle… dakle inflacija cijena. Naravno da taj utjecaj nije velik. Međutim, uzmimo baš i ono što je veliko – nafta. Zar se neće rastom kupovne moći kineskih građana povećati i potrošnja nafte u Kini? To bi svakako utjecalo na cijene nafte i time inflaciju puno direktnije nego li to što će "određeni segment jeftinijih potrošačkih proizvoda prestati biti tako jeftin".
Nešto povećana inflacija u cijelom svijetu. No to je kratkoročni problem.
[/quote]
Ne vidim uzročno posljedičnu vezu ovdje
[/quote]
pretpostavka bi bila da bi zbog skuplje radne snage bili skuplji određeni kineski proizvodi koji se uvoze u mnoge zapadne zemlje a koji bi se i tada, po skupljim cijenama, pa bi se i prodavali na zapadu po nešto većim cijenama… i time bi cijene pri potrošačima rasle… dakle inflacija cijena. Naravno da taj utjecaj nije velik. Međutim, uzmimo baš i ono što je veliko – nafta. Zar se neće rastom kupovne moći kineskih građana povećati i potrošnja nafte u Kini? To bi svakako utjecalo na cijene nafte i time inflaciju puno direktnije nego li to što će "određeni segment jeftinijih potrošačkih proizvoda prestati biti tako jeftin".
[/quote]
A jel netko zna koliko nafte lezi pod kinom?
Ne osniva PE fond tvrtke nego ih financira u pocetnoj fazi (moze i u kasnijim fazama) pa nakon par godina izlazi van kroz IPO ili privatnom prodajom dionica prvotnim osnivacima i sl. To znaci ako otvoreni investicijski fond rizicnog kapitala s privatnom ponudom prikupi 100 milja kn od investitora, tad dobije jos 100 mil. kn od drzave pa ima portfelj od 200 mil. kn za ulaganja u razlicite SME.
Nije šija nego vrat.
Osnovat će netko blizak fondu nešto u što će fond uvaliti svoje i državne novce. Opet se otvara vrata korupciji, nejasnim povodima i uvjetima financiranja. I onda će kroz IPO, SPO rasprodati udjele mirovinskim fondovima.
Glupost.
Nema proizvoda koji kinezi ne mogu proizvesti. Znaci njima ne trebaju "svjetski napredni proizvodi". Seljenjem proizvodnje u kinu preselila se i tehnologija. Danas firma koja proizvodi u kini ima za menagera ili inzinjera nekoga iz EU ili USA, sutra ce to biti kinez. Znaci nece im trebati niti uvozno znanje.
Ne bih se baš složio. Mnoge zemlje imaju zabranu izvoza naprednih tehnologija. Pa ako kina sama ne krene u velika istraživanja imat će dugoročnu potrebu za uvozom.
Da ne spominjem potražnju za brandovima koje kina ne može "izmisliti" za par godina. I kinezi su ljudi.
btw. tek su nedavno proizveli svoj prvi auto. Što nam to govori?
[/quote]
U Kini se ne isplati istrazivati jer ono sto pronades nemozes zastiti i kapitalizirati. Tako ce ostati dok ne unaprijede zastitu privatnog vlasnistva.
Ono sto se isplati u Kini je nabaviti zapadnu tehnologiju i onda zaradivati na jeftinoj radnoj snazi.
u principu potvrđuješ tvrdnju kako je sve krenulo iz "bankarskog" sektora. Tko stvara to prividno bogatstvo ako ne banke? kako je moguće da u 2006. svi imaju sve kakti, a sad odjedanput svi u problemima? materijalna podloga je ostala približno ista. samo se vlasništvo promijenilo.
Banke su na staklenim nogama davale svaki dan sve više kredita, da bi opstale među konkurencijom. Jednog dana, dotok pravog novca u banke nije bio dostatan da bi se kreditiralo dalje. I puko lanac.
Nečija klimava tvrtka više nije mogla dobiti novi kredit za opstanak, on dobio otkaz i nije platio ratu za kuću. I eto 2007. godine.
Negdje mora biti krajnja točka. Kao "stall" kod zrakoplova, kad pod prevelikim kutem želiš poletjeti visoko.
[/quote]
Vrlo je popularno u zadnje vrijeme pisati protiv banaka. Mnogi ih kritiziraju zbog loših plasmana i td. Međutim, ne poznaje se priroda bankovnog poslovanja. Banke se provode maksimalizacijom profite (novčanih tokova, bogatstva vlsnika kako god). U vrijeme ekspanzije banke dijele kredite šakom i kapom (u razvijenim zemljama još više nego kod nas – Island). Zašto? Zato jer znaju da njihov neodobreni kredit znači odobreni kredit toj istoj osobi od strane neke druge banke. U vrijeme prospreriteta banke su spremne progledati privatnim agentima kroz prste. Međutim, koliki je udio loših kredita može se vidjeti tek kada nastupi kriza. Kome onda banka želi kredite? Jednostavan odgovor gotovo nikome jer su rizici preveliki. Takvim svojim, rekao bih, prirodnim bankarskim ponašanjem, njihovo poslovanje djeluje prorecesijski. Tako je do sada bilo, tako će vjerovatno i biti.
A jel netko zna koliko nafte lezi pod kinom?
svatko zna 😀
Nešto manje nego pod USA. Pod Kinom 16 milijardi barela, pod USA 21 milijarada barela. Ni jednima ni drugima nije baš u velikom interesu da cijena nafte raste – ali ne mogu na to previše utjecati.
Kinezima je veći problem što ih Ameri u rezervama ugljena šišaju temeljitije, preko 2 puta. A s porastom cijena nafte… ugljen je sve zanimljiviji energent… Kinezi su svjesni da nemaju dovoljno mineralnog bogatstva i zato svoje devizne rezerve i diverzificiraju tom smijeru: kupuju rudnike, ležišta ugljena… i sl. "čvrstu imovinu". Kada sirovine previše poskupe vjerojatno će se smiriti sa tim kupovinama a krenuti dalje u diverzifikaciju što kupovinom drugih valuta (eur i yen) što kupovinom npr. cijelih firmi recimo baš USA. Riješiti se dolara u paprirnatom obliku u zamijenu za dobre i dugoročno održive kompanije koje djeluju na globalnom tržištu.. dobra je ideja, čak i kada su te kompanije sa sjedištem u USA pa makar i ovisne nekim dijelom upravo o tržištu USA, njima je to i dalje dobra diverzifiakcija.
A svim bankama rasli profiti masno… Nes ti konkurencije i borbe za opstanak u kojem svima profiti rastu. Valjda bi trebali padat, ako je konkurencija jaka?
Postoji mit u javnosti, ali i u poslovnom svijetu da bakama stalno rastu profiti, bilo da je kriza, bilo da je ekspanzija ili nekakav status quo. Međutim stvarnost je suprotna. Proučavajući cijeli financijski sektor, može se vidjeti zanimljivo kretanje zarada. Šteta što ne mogu staviti graf jer mi ga je pokazao jedan bankar, tj, nacrtao ga je predamnom. Naime, ispostavilo se da fin. sektor za vrijeme svake krize, recesije izgubi gotovo sve profite koje je generiralo za vrijeme prosperiteta. Graf je izuzetno zanimljiv i pokazuje rast za vrijeme ekspanzije i nagle padove zarada u vremenima kontrakcije. Međutim, kome najviše odgovaraju ovakvi rezultati? Bankarima! Ubiti, cijela priča se vodi oko bankara. Vezano na moj prethodni post, pretpostavimo da bankar zna da će za pet godina nastupiti kriza, a prije toga bit će 5 bogatih godina. Bankar će se ponašati kao da krize neće ni biti. Za vrijeme prosperiteta dobit će povišice i velike bonuse zbog uspješnog poslovanja. Za pet godina će vjerojatno dobiti otkaz zbog pretjerane izloženosti rizicima i velikih gubitaka. Dobit će, jadan, milijunsku odštetu i otići iz firme. I opet sve ispočetka. Njegovi interersi su zadovoljeni. Postoji jedna priča koja kaže da svi radimo za banke, ali ako je ona točna, svi u biti radimo za bankare. Oni su bit cijele priče.
Kakva je naplata anuiteta u našim bankama? Nema nekog rapidnog porasta nedospjelih potraživanja, a i rizični se pokrivaju rezervacijama?
Dalje, kako pokrenuti realni sektor? Nama je lako na Burzi sa par desetaka milijuna okrenuti trend.
Kako okrenuti trend u poslovanju? Izgubljeno je puno radnih mjesta, neki su zatvorili vrata zauvijek.
Što će biti s tvrtkama koje su poslovale pozitivno zahvaljujući poslovima za Državu? Prvenstveno građevina, koja je imala stotine podizvođača i kooperanata.
Ovo su u biti ključna pitanja. Zanimljivo da na njih kod nas još nitko nije sustavno, sveobuhvatno odgovorio. To je široka tema. Ne volim kada elitni ekonomisti na televizijama u takvim situacijama govore samo o promjeni poreza. Imam osječaj da, koliko ima ekonomista, toliko ima i poreznih sustava u njihovoj glavi. Zvučat će možda patetično, ali potrebno nam je društvo znanja. U tom kontekstu, prvi, mali, ali ipak veliki korak bio bi primjerice uvođenje obveznog predmetau škole o osobnim financijama.
Završio sam opću gimnaziju u Zg, imao sam sve moguće predmete: psih, logika, latinski, filoz…. Ali ni riječi o ekonomiji, niti slova. Rezultat? Dolazim u banku i čekam na red, blizu ispred mene sjedi gospođa srednjih godina i priča sa zaposlenicom na šalteru o svojoj stambenoj štednji. Počinje prepirka, žena čak počinje jecati, svi planovi su joj se urušili jer nije zaradila koliko su joj obečali? Koliko? Ni manje ni više nego 50%. Toliko je shvatli da će dobit. Pričam sa svojim prijateljima, nisu nikada ni čuli za obveznice, a za dionice znaju samo po ht-u, ali ne znaju ništa o tome. Kaj su to invest. fondovi? Nisu oni krivi. Svaki đak kada završi školu trebao bi znati barem osnove o kreditima, mogućim oblicima štednje itd. To će svakom trebati u životu. Kako planirati vlastite financije, zašto kupiti novi stan od 80 kvadrata i imati teret 30 godina? To su sve pitanja koja se trebaju razjasniti. Možda bi bili manje zaduženi. A možda je sve to moja tlapnja.
Mali korak, ali mnogo takvih bi učinilo napredak.
svatko zna 😀
Nešto manje nego pod USA. Pod Kinom 16 milijardi barela, pod USA 21 milijarada barela. Ni jednima ni drugima nije baš u velikom interesu da cijena nafte raste – ali ne mogu na to previše utjecati.
Kinezima je veći problem što ih Ameri u rezervama ugljena šišaju temeljitije, preko 2 puta. A s porastom cijena nafte… ugljen je sve zanimljiviji energent… Kinezi su svjesni da nemaju dovoljno mineralnog bogatstva i zato svoje devizne rezerve i diverzificiraju tom smijeru: kupuju rudnike, ležišta ugljena… i sl. "čvrstu imovinu". Kada sirovine previše poskupe vjerojatno će se smiriti sa tim kupovinama a krenuti dalje u diverzifikaciju što kupovinom drugih valuta (eur i yen) što kupovinom npr. cijelih firmi recimo baš USA. Riješiti se dolara u paprirnatom obliku u zamijenu za dobre i dugoročno održive kompanije koje djeluju na globalnom tržištu.. dobra je ideja, čak i kada su te kompanije sa sjedištem u USA pa makar i ovisne nekim dijelom upravo o tržištu USA, njima je to i dalje dobra diverzifiakcija.
[/quote]
Zato su kinezi počeli u držati bakat, aluminij i ostale metale kao oblik međinarodne pričuve umjesto dolara i ostalih valutu – namjeravaju u budućnosti krenuti u proizvodnju hibridnih automobila.
Cijela kriza je ustvari krenula iz namjere da se cijenom nafte regulira rast kineske i ruske ekonomije.
Naglim skokom cijene nafte zauzdane su ekonomije ali se je cijena nafte odrazila na cijenu zivota u americi, gdje su ljudi koji su nauceni zivjeti na kredit i balansirati između prihoda i potrosnje dosli pred zid. Da li platiti ratu kredita ili kupiti hranu? Ja bih odabrao hranu i zanemario kredit. Isto je poljuljalo bankarski sektor i desilo se to sto se desilo(danas svi krive banke [smiley]).
Kad prestane zelja jednih da vladaju i bogate se na racun drugih nestati ce i kriza, a to ce se desiti nikada zbog ljudske psihe.
Kakva je naplata anuiteta u našim bankama? Nema nekog rapidnog porasta nedospjelih potraživanja, a i rizični se pokrivaju rezervacijama?
Dalje, kako pokrenuti realni sektor? Nama je lako na Burzi sa par desetaka milijuna okrenuti trend.
Kako okrenuti trend u poslovanju? Izgubljeno je puno radnih mjesta, neki su zatvorili vrata zauvijek.
Što će biti s tvrtkama koje su poslovale pozitivno zahvaljujući poslovima za Državu? Prvenstveno građevina, koja je imala stotine podizvođača i kooperanata.
Ovo su u biti ključna pitanja. Zanimljivo da na njih kod nas još nitko nije sustavno, sveobuhvatno odgovorio. To je široka tema. Ne volim kada elitni ekonomisti na televizijama u takvim situacijama govore samo o promjeni poreza. Imam osječaj da, koliko ima ekonomista, toliko ima i poreznih sustava u njihovoj glavi. Zvučat će možda patetično, ali potrebno nam je društvo znanja. U tom kontekstu, prvi, mali, ali ipak veliki korak bio bi primjerice uvođenje obveznog predmetau škole o osobnim financijama.
Završio sam opću gimnaziju u Zg, imao sam sve moguće predmete: psih, logika, latinski, filoz…. Ali ni riječi o ekonomiji, niti slova. Rezultat? Dolazim u banku i čekam na red, blizu ispred mene sjedi gospođa srednjih godina i priča sa zaposlenicom na šalteru o svojoj stambenoj štednji. Počinje prepirka, žena čak počinje jecati, svi planovi su joj se urušili jer nije zaradila koliko su joj obečali? Koliko? Ni manje ni više nego 50%. Toliko je shvatli da će dobit. Pričam sa svojim prijateljima, nisu nikada ni čuli za obveznice, a za dionice znaju samo po ht-u, ali ne znaju ništa o tome. Kaj su to invest. fondovi? Nisu oni krivi. Svaki đak kada završi školu trebao bi znati barem osnove o kreditima, mogućim oblicima štednje itd. To će svakom trebati u životu. Kako planirati vlastite financije, zašto kupiti novi stan od 80 kvadrata i imati teret 30 godina? To su sve pitanja koja se trebaju razjasniti. Možda bi bili manje zaduženi. A možda je sve to moja tlapnja.
Mali korak, ali mnogo takvih bi učinilo napredak.
[/quote]
Postoji jedan mali problem. Jako tesko ces naci dovoljno kvalificiranih ljudi koji ce predavati ekonomiju za 4500 kuna mjesecno u srednjoj skoli. S druge strane mozes naci vrlo lako masu ljudi koji ce predavati filozofiju, etiku, logiku i slicno za te novce. Zbog toga i imamo te predmete u skoli, ne zato sto ce dijeca imati od njih koristi u zivotu. Mislim uvedena je i informatika u skole. Medutim, oni koji je predaju obicno znaju manje od svojih ucenika pa je to cisto bacanje drzavnog novca. Drugo, postoje ekonomske skole gdje se sve to uci pa klinci koji ih zavrse opet zanju malo o ekonomiji. Pitanje je koliko su klinci od 16 godina i sa 20 kuna u dzepu motivirani da uce o investiranju u obveznice, nekretnine i dionice.
Razumna osoba ce se educirati prije nego sto investira novac ili uzima kredit, ili ce zatraziti pomoc nekog kvalificiranog. Nerazumnoj osobi nece pomoci nikakva skola. Drzava moze pomoci na nacin da poveca broj izvora gdje zainteresirani mogu stjecati znanja. Recimo mogu se ponuditi tecajevi na puckim ucilistima i fakultetima, da troskovi obrazovanja budu porezni odbitak i slicno.
U nas postoji zabluda da je osobni bankar u stvari osobni financijski savjetnik. On to nemoze biti jer prodaje financijske instrumente i njegova karijera ovisi o kolicini prodanih instrumenata. On je u sukobu interesa. Odluku o nekoj investiciji ljudi trebaju donjeti na osnovu samostalnog obrazovanja i istrazivanja ili u konsultaciji sa neovisnim financijskim savjetnikom.
U nas je vise ljudi koji su spremni platiti automehanicaru da im pomogne oko kupnje polovnog auta nego financijskom savjetniku kod kupnje nekretnije ili ulaganja u dionice. Kao sto ni kupnja polovnog automobila nije za svakoga, tako se i samostalnim investiranjem uspjesno moze baviti vrlo ogranicen broj ljudi.