nije pitanje da li je seljak konkurencija Todoriću ili obrnito. pitanje je da li todorić može biti konkurentan u okvirima EU i može li netko srednje gospodarstvo sa 100 krava biti konkurentno u istim okvirima. seljak sa 3 krave je nekonkurentan i nije dobro da po jedinici proizvedenog dobiva više od onoga sa 100, 500 ili milion krava. ne kažem da taj seljak ne treba pomoć, ali po meni tu razliku u poticajima bi trebao dobivati iz ministarstva socijalne skrbi.

pogresna je konstatacija i nije od presudne vaznosti hoce li tri-cetiri velika poduzetnika dobiti ili ne sve poticaje.u ovoj zemlji postoji nekoliko stotina manjih poljoprivrednih poduzeća u kategoriji od 100 do 1000 hektara koji bi,zajedno sa vecim i tehnoloski opremljenim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima trebali biti nosioci poljoprivredne proizvodnje,posebno na lokalnom nivou.nazalost takva su poduzeca van fokusa sluzbene politike i cesto su diskriminirana razlicitim mjerama,posljednji ponocni sporazum ministra i “seljaka” je samo jedan takav primjer,nakaradno sprovodjenje politike “podjele” drzavnog poljoprivrednog zemljista je dugorocno jos stetniji.
za sam sustav poticaja nitko nema lijepe rijeci,a i prilicno je nezapazeno prosla i Reforma sustava ( odluka Vlade RH od 25.2.).ni sama EU jos nema jednaka pravila za sve,ali mozda sustav modulacije,odnosno umanjenja poticaja za određeni postotak za velike korisnike nije lose rjesenje.
i HSS-ova politika podjele poticaja svima bez obzira na velicinu posjeda je potpuno promasena polpulisticka mjera sa dugorocno stetnim efektom,naime, onima koji nisu robni proizvođaci za trziste a zive na selu treba dati socijalnu pomoc ili mjere iz sustava poticaja za ruralni razvoj