Odbor za referendum uputio je danas medijima reagiranje na iskrivljene i lažne izjave odgovornih istarskih političara i osvrt na 2007. godinu kojeg donosimo u cijelosti. “Upućena poruka, predsjedniku Županijske skupštine Antonu Perušku, danom predaje zahtjeva za referendum o Rockwoolu, koja je glasila „poštivanje prava građana na referendum je test demokraciji u Istri“ odbačena je i opet se je obistinilo da niti treći zahtjev građana Istre za referendumom nije proveden. Nažalost, time je demokratizacija u Istri kao i participacija građana u odlučivanju opet izostala. U Istri se trajno nameću volje politika, «iz višeg na niže – odozgor», a protiv pravila supsidijarnosti. Za 2007. godinu definitivno možemo reći da je godina nastavka negativnih, protugrađanskih trendova u Istri. Rockwool se je dogodio tu gdje je i biti će obilježen kao ogromna crna mrlja na savjesti i moralnosti politike, na ekološkoj i demokratskoj svijesti vladajućih, a da bi ta savjest i moralnost bili u potpunosti dovedeni do apsurda, Jakovčić se je unatoč svojoj ulozi u svemu, čak proglasio najvećim istarskim ekologom godine!!! Posljedice su se već pokazale, u nepovrat su obezvrijeđeni prostor i poljoprivreda te građanska prava na supsidijarno odlučivanje, a kod građana je prouzročen strah od posljedica sukoba sa vlašću. Ni njemu ni njegovim nalogodavcima nije jasno da su se građani Istre i bez Rockwoola snašli i da žele živjeti u prostoru sa više čistog zraka i čiste prirode, sa više zdravlja, pravde, poštivanja vrijednosti i tradicije. Istri je dosta CO2 i ostalih prljavih derivata po glavi stanovnika te boleština koje iz tih zagađenja proizilaze. Istra ne želi niti Rockwool, niti LNG, niti Plomin 3, niti spaljivanje otpada u Koromačnom. Te vrlo jasne poruke građana Istre po Tuliu Demetliki bile su „događanja naroda“, po Marini Matulović Dropulić „zakašnjela pamet“, a po Ivanu Jakovčiću „politikanatstvo“. Pretjerana urbanizacija već daje svoje negativne učinke (npr. slučaj Vodnjana gdje je najprije prodana urbanizirana zemlja, a nakon toga se isti prodavatelj, Grad Vodnjan, žali na pretjeranu urbanizaciju!!!). Pitoma sela u unutrašnjosti Istre počela su ličiti na hacijende iz western filmova, a priobalje na meksičke sapunice sa bazenom iz „Milano Mare“, prljajući tako prostor i obezvrjeđujući tradicijsko stvaralaštvo kao podlogu moderne arhitekture. Do danas nije donesen zakon o agroturizmu za jednu od najprosperitetnijih grana razvoja sela i zaleđa obalnoj Istri i većina obitelji sa seoskih gospodarstava i danas obijaju vrata birokracije koja po nahođenju donosu kvazi uredbe, a na terenu se dešava najveći plagijat koji obezvrjeđuje ono što bi trebala biti intencija zakona, a to je očuvanje seoske proizvodnje i služenje u izvornom seoskom ambijentu, što znači ostati na selu i sačuvati selo. Godina na isteku obilježena je i nekim sretnim okolnostima, neostvarenim projektima samozvanog projektanata Ivana Nina Jakovčića čiji „projekti“ se ne temelje na opravdanim potrebama razvoja niti stručnom i profesionalnom planiranju potrošnje prostora. Srećom na Brijunskom otočju nije prodan niti jedan kvadrat Istarske zemlje i nije sagrađen ili rekonstruiran niti jedan objekt posredovanjem poduzeća za „učinkovitu rasprodaju Istre“ Brijuni Rivijera d.o.o., te najveće istarske agencije za promet nekretninama. A moglo se dogoditi kao i sa Barbarigom i Dragonerom čime bi se prouzročila nepopravljiva dugoročna šteta građanima Istre i Hrvatske u ogromnim iznosima, većim od nekoliko milijardi kuna. Srećom, vraćen je na doradu i Generalni urbanistički plan grada Pule i sada može biti dorađen i s pripadajućim teritorijem koje je napustila vojske od Valelunge do Muzila, te bi time Pula uistinu postala grad na moru, sa svom svojom ljepotom trećeg milenija ali bez političkog posredovanja i fantomskog poduzeća Brijuni Rivijera, kojeg je napustio i njen generalni vođa. Još uvijek nije sagrađeno niti jedno golf igralište također kao model iskorištavanja našeg prostora za neke nove i

Još uvijek nije sagrađeno niti jedno golf igralište također kao model iskorištavanja našeg prostora za neke nove i strane kolonizatore. Srećom nije sagrađena niti nova, najnovija „Jakovčićeva bolnica“, na potpuno pogrešnoj lokaciji i za ogromne i prevelike novce. Bolnica je Istarska, te pripada svim građanima Istre i mora biti locirana na „vratima Pule“, po pravilima struke, a ne u centru grada, koji pripada sasvim drugim urbanim sadržajima. Opet se sada politički, „odozgor“, nudi i veliki smećarski centar Kaštijun, a svaka bi i malo stručnija osoba zaključila da takav centar, na županijskoj razini, nema što tražiti na toj i takvoj lokaciji. I svakoj domaćici je to jasno ali to nije jasno Tuliu Demetliki i Ljiljani Dravec, a jasno i njihovom poslodavcu Ivanu Jakovčiću. Separiranje i recikliranje otpada treba se odvijati s novim tehnologijama u industrijskim pogonima, a ne jednom ovakvom prečicom spaljivanju. Dosta nam je furana, dioksina i ostalih prljavština kao i političara koji nam to nude kao pravo rješenje. Godina na isteku obilježena je i drugim „planovima“ nametnutih odozgora i politički, opet bez struke i opravdane lokacije institucije kao gradnja Moderne galerije kao Sveučilišni centar i studentski kampus. Dokada će taj samozvani projektant Ivan Jakovčić nametati takve projekte bez participacije zainteresiranih građana i struke? Dokada će nam nametati i nekakve paraistitucije Europskih regija koje tobože obećavaju ogromne novce, a još nije riješio niti osnovna egzistencijalana pitanja povrata istarskih majki i penzionera iz Schengenskog susjedstva. Srećom Ivan Jakovčić nema više vremena, niti će mu to nova Vlada dozvoliti, jer će valjda i tamo biti razumnih i prije svega stručnih ljudi koji su i sada, a i u buduće će procijeniti, da se takvi projekti ne mogu više nikada i nikome nametati „odozgor“ po nekakvim neobičnim i mutnim vizijama, već isključivo po struci , željama i potrebama građana”.
Predsjednik odbora Bruno Poropat i potpredsjednik Damir Radnić